Gradska galerija Bihać
ROKOKO POP, ILI KREATIVNI PARADOKS U DJELIMA SADKA HADŽIHASANOVIĆA
KROZ STIL POP-ARTA interpretacija zidnih novina i dizajna pakiranja, Sadko Hadžihasanović kritizira prazninu komercijalnog oslikavanja i u isto vrijeme upućuje na porijeklo i formu. Jednom uhvaćena na papiru, platnu ili filmu, umjetnuikova ideja je odvojena od svog izvora. U ovakvom zamrznutom stanju imaginacije, slika, crtež ili fotografija nudi dokaz tog istog kreativnog čina koji negira svoju orginalnost. Crtež priprema odraz za buduću upotrebu. Slika manipulira opažanjem perspektive, dubine i proporcije. Fotografija zamrzava djelić sekunde, iscrtavajući je potpuno istinuto.
Hadžihasanovićeva najnovija djela se bore sa kanonskim demonima umjetnosti i historije. Uprkos varci, on dodaje "realije" - novinske isječke, stvarni Band Aid - i on simultano kopira ove reprodukcije na isto platno. Ovakav nespojiv slikovit prikaz i tehnike oponašanja nude brz pogled na kreaciju, produkciju i potrošnju imidža / marke. Nasuprot izmjenama fotografskih istina pod Staljinom - čiji su tehničari za razvijanje slika uspješno sklanjali svakog koga diktator više nije želio na slici - Hadžihasanović ubacuje ili slika ljude i stvari u svoj lični repertoar snimaka.
Izložena paradoksu lažljivaca, fotografija dokazuje isitnitost kreativne intervencije sa historijskim događajem ili ličnošću.
Kroz predstavljanje ljudske figure i njenog popularnog kulturnog okruženja, umjetnik pripovjeda o našem zajedničkom starenju u hrabrom novom svijetu. Mladići i objekti koji ih označavaju uveliko dominiraju na oslikanoj površini. Primarna meta za reklamiranje asesoara, omladina predstavlja post-post generaciju sve više industrijski proizvedenih bića koja su stalno na pragu nove marke. Kids with guns (Djeca s pištoljima) je jedna od serija slika / crteža , koja se zajedno sa Balkan Boy ( Balkanski dječakl), Girl Power ( Djevojačka snaga), Under the Plum Tree ( Ispod drveta šljive ), Comic War (Šaljivi rat) i Play Ground (Igralište ) može čitati poput kodeksa. Svjedočeći ovom bizarnom momentu, oni sadrže određenu "fotografsku istinu". Kolažna animacija likova, fragmenti pakiranja, CD omoti, zaštićeno ime Band - Aid-a , svi izazivaju pretpostavku autentičnosti, "orginalne" slike. Figure koje je nacrtala umjetnikova kćerka Hanna, koja još nije u pubertetu, dodaju konačnu verifikaciju.
Mi živimo u svijetu mladelačkog globalnog potrošačkog identiteta, predpubertetske kupovne moći, nepovezanog iskustva životnog stila, sa trenutnim oslikavanjem i direktnom absorpcijom. Humani uvijet postoji u stanju demokracije fetiša koji pluta po jezeru društvenog ološa i njegovih iluzija o individualnom izboru. Gangsterska elegancija i revolucionarni politički znak raspoznavanja. Nisu simboli kontra kulture ili andergraund pokreta ( pokreta podzemlja ); oni su jednostavno dio te marke. Herojstvo i pobjeda su dostupni pritiskom na daljinski upravljač.
Niti pripovjedač a ni slušaoc ne mogu razlikovati činjenicu od fikcije, figuru od tla. Stvarnost se rastapa iza ekrana i slušalica. Podvojenost vlada. Naivna predpubertetska moć kupovine na globalnoj pijaci se mjeri samo sa skrivenom opasnošću izgubljene nevinosti. Tito je volio lov i djecu, citira hadžihasanović u svojoj slici Hanna i Tito, 2007.
Umjetnikova kćerka drži malu bistu nustrašivog vođe bivše Jugoslavije, okruženu gumenim patkama i francuskim tapetama s romantičnim životinjskim uzorkom. Tito je također volio egzotične životinje, i kao kolumbijski lord droge Pablo Eskobar, imao je privatni zološki vrt.
Nerazdvojiva sa hrabrosti i pobjedom u hit video igrama, jeste istina da tamo gdje ima pobjednika biće i poraženih, i to više ovih prvih nego drugih.
To je , nakon svega, kapitalistički nemoguće da se profitira iz stvaranja više milionera nego što je onih s minimalnom plaćom. Naša banalna pozadinska apatija prema patnji drugih kulminira nultom tolerancijom u borbenoj igri. To izgleda dovoljno nevino za Have a safe march break (Sretan proljećni odmor ), ili za Back to School ( Povratak u školu ) ali Comic War ( Šaljivi rat ) preuzima turbulentan ton.
Podizanje seksualne napetosti u pubertetu, spolni identitet, modna politika i nasilje na ekrenu, zauzimaju svoje mjesto u nizu znakova minskog polja zajednički nastanjenim sa
Teletabisima , Spondž Bobom, Gorilama i U2 (ju tu ) sa čusnim ostatkom dekorativnog zidnog pokrivača od modernističkog prugastog dizajna do Kič rokokoa i Arabeske. Ovi bizarni dupli standardi u zapadnjačkom moralu sreću se sa svojom propašću u Balkan Boy ( Balkanskom dječaku ) . Optužen simboličkim odnosom prema kulturnim vrijednostima regionalne prošlosti i sadašnjosti, oreol dječaka koji puši cigaretu i njgovog nerješenog balkanskog postojanja izranja iz zlokobnog oblaka konfiktne zone. Ručna granata pruža antitezu iPod-u (aj podu). Je li Bono na listi izvođača?
Predmet Kube, posljednji kamenčić na stazi globalne potrošnje, najviše informira o sadržaju Hadžihasanovićevih radova na foto osnovi. Podvojenost koju su stvorile višestruke oznake za istom proizvodu ne utiču na kubance. Je li Amerikancima zabranjeno da putuju na taj mali otok zato što bi mogli biti zbunjeni što ne moraju birati između više marki?
How to become Santa ( Kako postati Djed mraz ? ) , 2007 smješta umjetnika, donirajući liberalno ruho, u društvo revolucionara sa simboličnom figurom lidera , Fidel Kastra. Djelo se šaljivo igra sa dizajniranim razdvajanjem figure kao simbola, kao na štampanoj odjeći i uzorku tapete, ai u herojskom ratovanju i mitologiji. Fidel iščezava i vraća se na pozadinu , kao da pita , ?Mogu li ?? Dio predstavlja još jedno tijelo auto ? mitoloških radova, uključujući Self Portrait as Gulliver ( Autoportret kao Guliver ) i Roccoco Cop (Rokoko policajac ), koji svi nude utkanu naraciju koja počinje izazovom u odnosu umjetnik / subjekt, figura / tlo, istvarima koje nas označavaju kao mehanizme potrošače. U sustizanju vremena što brzo otkucava, Hadžihasanović bira spontanost nad uglađenošću, impresiju nad tehnikom, a masovna produkcija zidnih novina osigurava idealnu objekat / subjekat / površinu za umjetnikovo vizualno razmišljanje o orginalnosti.
Mnogi umjetnici, od Wiliama Morisa do Endi Varhola, su dizajnirali zidne novine za masovno reproduciranje. Ostali , poput Danijela Bjurena, su ih koristili za intervenciju u javnim i privatnim prostorima. U šaljivoj auto ? mitološkoj kritici, velika digitalna slika prikazuje Če Gevaru uz Hadžihasanovića na zabavi Danijela Bjurana u Parizu. Historijska nemogućnost takve prikaze je uvećana statusom pop stara koji je revolucionarni heroj stekao od svoje smrti, a koju bi umjetnik želio ostvariti za života. Hadžihasanović je zaista mogao biti na toj zabavi, a da Če nije bio tako zazuzet spašavajući svijet , mogao bi i on danas biti živ i zdrav u Parizu.
Kao u ogledalu nedostatak dubine u životu 21-og stoljeća, Hadžihasanović dopušta da se sve dogodi na površini. Nema mjesta banalnosti iluzije. Umjeto toga, gledaoc je uvučen u potregu za istinom i autentičnošću, u vizuelnoj parleli sa esejom Suzan Zontag. Kreativni paradoks se skriva u fotografskom momentu kojeg umjetnik čini nepokretnim na platnu. Svi smo mi smješteni na vrhu entropičnog susreta između prošlosti i budućnosti. "Djeca jedu besplatno" nije u kontekstu današnjeg posljeratnog sarajeva, ali historija i geografija se stapaju na globalnom ekranu plazma TV-a.

Ingrid Mayrhofer, 2007

P.S. Da li sam spomenula da U2 nisu spasili svijet, to je bio Bon Jovi.

MADE IN CANADA
SADKO HADŽIHASANOVIĆ 19.07. - 08.08.2007.

BIOGRAFIJA

Sadko Hadžihasnović rođen je 1959.u Bihaću, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih Umjetnosti u Sarajevu 1982. godine u klasi prof. Milivoja Unkovića.
Na Fakultetu likovnih umjetnosti i Beogradu, Srbija, je magistrirao 1984. u klasi prof. Radenka Miševića. Od 1993. ćživi i radi u Torontu, Kanada.
Reprezentira ga Paul Petro u Torontu ( www.paulpetro.com)i Kunstahaus Santa Fe Mexico i USA (www.kunsthaus.org.mx).
Član i osnivač avangardne gupe Zvono iz Sarajeva u periodu 1982-1992.
Od 1981 godine samostalno se predstavio na oko 25 samostalnih izložbi u bivšoj Jugoslaviji kao što su Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Gradska galerija u Bihaću, Dom omladine u Beogradu, Savremena galerija u Pančevu, Bežigradska galerija u Ljubljani, Slovenija.
Tokom osamdesetih učestvovao na najvažnijim jugoslavenskim manifestacijama : na Bienalu mladih u Rijeci, Bienalu skulpture u Pančevu, Jugoslovenskim dokumentima, izložbi jugoslovenskog portreta u Tuzli, Jugoslovenskom bienalu crteža u Samoboru, Memorial Nadežda Petrović u Čačku........
Otkad se preselio u Kanadu 1993, njegov rad je samostalno predstavljen u mnogim galerijama kao što su : Artcite u Windsor , Neutral Ground u Regini, Language Plus u Almi, Grunt Gallery u Vancouveru, Saw Galley u Ottawi, Observatoire 4 u Montrealu, Eastern Edge u St. John's, Vu photo Gallery u Quebecu, Atelier d'estampe Sagamie u Almi, Quebec, Paul petro Contemporary Art u Torontu, Kunsthaus Santa Fe u meksiku.
Sadkov rad je izlagan u Bienalima u : Beyond / Western Biennial 2005 organizovano od Albright Knox Museum u Buffalu, USA, International Biennale u Pančevu 2004, Srbija, Biennale mladih umjetnika, Vršac , Srbija 2005, Balkan Art Triennial, Novi Sad , Novi Sad 2003 , Srbija i na Havana Nienalu, Kuba ,2004, kao satelitski projekat koji je organizovala kustos Yuneikya Villalonga.
U zadnjih 4 godine njegov rad je izlagan na velikim međunarodnim sajmovima umjetnosti kao što su : International art fairs u Torontu, ARCO u Španiji, ARTE u Lisabonu, Portugal, Art Miami na Floridi, Affordable Art Fair u New Yorku i na Art Instanbul u Turskoj.
Sadkov rad je u mnogim javnim i privatnim kolekcijama kao što su : OslerHoskin and Harcourtu Toronto, Art gallery of Missisauga, Tom Thompson Gallery u Owen Soundu, National Museum u Belgradu, Kulturni centr Beograd, Umjetnička Galerija BiH, Galerija portreta u Tuzli, Moderna galerija u pančevu, City Art Gallery u Ljubljani, Gradska galerija Bihać............................................



na vrh