Gradska galerija Bihać
NESIM TAHIROVIĆ - 24.05. - 17.06.2007. -POVJESNI I NEPOVJESNI MARTIRIJ NESIMA TAHIROVIĆA
Nesim Tahirović ostvario je, u dosadašnjem svom umjetničkom angažmanu "ansambl-galeriju" jednog bilingvalnog ili je možda tačnije kazati multilingvalnog svijeta u odnosu na našu likovnu umjetnost, koja ima, koja najčešće pati od pretjerane deskriptivnosti, opisa koji su naivistički, koji nikad u principu ne pripadaju "izvedenoj komponenti" likovnog pisma, već podražavaju svijet, koji živimo, u njegovom najdoslovnijem vidu...
Već ranije sam pisao i govorio da je značaj djela Nesima Tahirovića, zapravo, u tomu da on stvara autentične nove svjetove, ali od prapočetnih situacija, od prapočetnih rituala življenja, od jedne likovnosti koja je uzrokovana "herojstvom prvotnog".
Taj svijet prvotnosti, svijet osnovnih elemenata života i djelanja, biva, u Tahirovićevom djelu, dekonstruiran, izveden na dalju "atomizaciju", na dalje uprošćavanje, e da bi u narednoj fazi likovne transformacije umjetnik imao "lagodu" da od tih elemenata dekonstruirane prvotnosti stvara konstrukciju zasnovanu na poetskom korištenju metjea umjetničkoga...
I danas, usavršavajući metje, koji je opet potpuno autentičan, prilagođen snivanju umjetničke izmaštanosti svoga autentičnoga svijeta, Tahirović ne miruje.
Dapače!
Njegovi najnoviji radovi, koji doživljavaju verifikaciju posljednjim izložbama, između ostalog i u ovoj reprezentativnoj bihaćkoj galeriji svoju umjetničku izvornost polučuju na tri razine.
Prva razina umjetničke izvornosti vezana je za elementarno korištenje novih materijala "metalnog" podrjetla.
Druga, pak (u formalnom smislu!) razina je korištenje boje, odnosno "kontrastiranje" likovne izvornosti metala, u odnosu na bojenu plohu.
Treća razina izvornog izričaja rabi jednu posve novu likovnost pri formiranju "likova", "osoba", "oblika", "bića" jedne čiste likovne akcionosti u ravni i izvan ravni Tahirovićeve slike...
Samo formalno gledajući ovdje se već ukazuju posve novi postupci formiranja likovne energije i novi postupci "sinergijskog" karaktera u odnosu na sredstva kojima umjetnik barata, kojima Tahirović doseže u srce materije, oblikujući pojavne prizore kao mapu potpuno autentičnog novog svijeta.
Neka vrsta "bijele" faze naslijeđena je...ali za njom dolazi hadska crnina, iz koje proizilaze poetični sklopovi mišljenja...
Kompozicija u ravni slike dobiva obrise "unutarnjeg dekomponiranja", unutar same slike dolazi do raslojavanja i blagog pretakanja slikarskih energija, koje izlaze u vertikalni pohod prostora namijenjenih osvajanju od strane umjetnika.
Slika postaje skulptura, ali ne na način prethodnih faza umjetnikovog iskaza...
Tahirović prelazi u "tijelo" nove likovnosti, stvarajući okvir za nove akcione "dekonstruktivističke" pothvate, unutar vlastitog, kako metjea, tako i čistog artefakta.
Nepobitna je činjenica da ovaj "novi svijet" figura i procesa likovnosti Nesima Tahirovića još dalje odvodi od skripcijske i deskripcijske lamentoznosti...
Tahirović se zapućuje, hrabro, gotovo riskantno u prostore, daljeg usložnjavanja prvotnih znakova, on postaje "zarobljenikom" jednoga svijeta koji u likovnom smislu ima svoja pravila, ima svoju državu, ima LOGIKU POSTOJANJA...
Nesim Tahirović je ovim najnovijim ciklusom svojih likovnih radova definitivno, bar u sredini u kojoj živi i djeluje dobio bitku u ostvarivanju temeljnog cilja svoje magije: potpuno autentičnog progovora o svijetu i životu na način koji ga ne oslobađa pravila i uzanci klasičnog likovnog govora, ali koji mu u gore pomenutoj "atomizaciji" prizora dozvoljava takav razmah likovnog govora kakav nije primjećen bar ne u generaciji ovog slikara, na ovim prostorima.
Taj razmah suvremene ludičke raspojasanosti u baratanju pismenima prvotnosti po mnogo čemu me podsjeća, u literaturi, na poljskog pisca Anžejevskog...
Uostalom, druga rečenica (a roman je sačinjen od dvije rečenice!) jednog njegovog romana glasi: "... i išli su dugo kroz noć..."
I Tahirović ide dugo kroz noć kao bakljonosac pismena prvotnosti, praoblika, arhetipske vertikalnosti, koja fascinira...
Najnoviji radovi ovog umjetnika počinju bivati iritantna "mapa neprolazne tragedije"...
Tragičko osjećanje svijeta, kao da dobuje prostorom njegovih slikarskih panela.
U tom prostoru on sluti tragično i onda kad se čini da komedijski skerco izvode osobe (ili likovi) njegovog i samo njemu znanog svijeta...
Tahirović ne posustaje u gajenju nade da je likovni kultivat temeljna stvar za realizaciju nauma europezacije, na način korištenja arhetipske lingve u stvaranju novih svjetova likovne umjetnosti.
Njegov svijet nosi "umor" s kraja XX stoljeća, a u najnovijim radnjama i bezizlaz, bezperspektivnost, zatvoreno "kolo bola" XXI stoljeća.
Kao da apokaliptički zov usmjerava ovog umjetnika onom stranom tamnih okomica i potpuno bezperspektivnih horizontala ovoga svijeta.
Tahirović je, a sad se vraćam njegovom metjeu, bar na trenutak, fascinantan upravo u "izvedbenoj" komponenti svog likovnog govora.
I njegov se likovni govor atomizira i rastače, kao i prizorišta likovnosti koju taj govor stvara.
Tahirović, jednostavno ne može iz svijeta jedne apsolutno urbane likovne lingvalnosti...
Postaje zarobljenikom onih dijelova vlastite (ne)svijesti, postaje "servis" jednoga apsolutno paralelnog svijeta, koji nije moguće stvoriti, a da se ne atomizira metje, odnosno način izričaja likovnog...
Ta atomizacija je zasigurno "porodila" potpuno novi način rukopisnog sondiranja game, boje, prostornih rasporeda...
Tahirović uporno, iz faze u fazu negira postulate "štafelajne" logike!
On je zapravo kreator versifikator i nadahnuti, uspješni protagonist tog paralelnog svijeta, koji ima šanse da se nametne našoj recentnoj likovnosti, samim tim što je Tahirović i dalje "incident" u našoj kulturi, a ne samo likovnoj umjetnosti, što je on protagonista autentičnosti, koje manjka, na našu veliku žalost golemom broju stvaralaca recentne likovne scene u Bosni i Hercegovini.
Ova je izložba dokaz tvrdnje o suvremenosti likovne lingve Nesima Tahirovića.
Na našu veliku žalost Bosna i Hercegovina je i dalje uspavani vilajet, bez doraslih tumača ovoga likovnog svijeta.
Možda, a toga se najviše pribojavam i bez ikakvog razumijevanja likovne lingve na način Nesima Tahirovića.

GRADIMIR GOJER



BIOGRAFIJA

Nesim Tahirović rođen je 23. oktobra 1941.godine u Tuzli. Slikarstvo studirao kod Prof. Koste Hakmana u Beogradu. Uz slikarstvo bavi se primijenjenom umjetnošću i scenografijom. Tokom četrdesetogodišnjeg umjetničkog rada izlagao je na šezdesetak samostalnih i više od stotinu zajedničkih izložbi u zemlji i inostranstvu, a dobitnik je i više nagrada za slikarstvo i scenografiju. Radovi mu se nalaze u muzejima, galerijama i brojnim privatnim zbirkama, najčešće u inostranstvu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine. Živi i radi kao slobodni umjetnik u Tuzli.
ADRESA : Nesim Tahirović, Goli brijeg 9. 75000 Tuzla, Bosna i
Hercegovina
Tel. ++38735 25 06 31; Mob: 061 65 02 91
e-mail - atahirovic@hotmail.com

Oficijalni Web sajt:www.nesim-tahirovic.ba



na vrh