Gradska galerija Bihać
MUSTAFA FORTO - IZLOŽBA ARHITEKTONSKIH RADOVA "TRAG" - 26.02. - 15.03.2007.
IZ PREDGOVORA

Mustafa Forto je Goraždak, odrastao u Sarajevu, a evo već skoro četvrt stoljeća živi u Velikoj Gorici i radi u Zagrebu. Ne spominjem to, odmah na početku, kao zgodnu biografsko - putopisnu jednadžbu, niti tek ispisujem prvu rečenicu poslije koje bi bilo jednostavnije napisati drugu, nego Mustafine identitetske adrese navodimo kao nešto što mi je kod tog čovjeka odmah blisko. Obojica smo , čini se, od onih ljudi koji su jednoga dana pošli, a da , evo do današnjega, niti smo kao stigli, niti smo se vratili tamo odakle smo pošli, nego smo, u vlastitoj koži, vazda malo tamo, malo vamo. To je razlog zašto sam se s tim čovjekom intimizirao više nego što bi bilo naravno u jednome kratkom poznanstvu.
Ali postoji i još jedan razlog toga zbližavanja.
Naime, ima tome godina i godina kako se svakoga jutra razbuđujem, uz novine i dupli espresso, u jednome Mustafinom enterijeru. Riječ je o pečenjarnici pokraj zagrebačke tržnice, koja u socijalnome smislu nadomještava dva prostora, kvartovski kafić i ćevabdžinicu. Otprilike je tako ovo mjesto i projektirano: ni previše stakleno i kromirano, pa da izgubiš apetit, a ni pretjerano apetitlih, pa da ti se u jutarnjoj kavi ukaže ćevap. Ali ne bih opisivao taj Mustafin projekat. Niti sam za to stručan, niti vidim nekoga smisla u tome. Dovoljno je reći da sam , prije nego što sam tog čovjeka i poznavao , kod njega proveo više vremena nego i na jednom drugom mjestu, naravno s one strane kućnoga praga. Da je Mustafa tu pečenjarnicu loše izveo, vjerujem da bih kavu pio na drugom mjestu.
Mustafa Forto arhitekt je koji pravi kuće iznutra i izvana. Tako bi se to po naški reklo. Pa se čini kako mu nište od toga nije teško. Ponešto od onoga što je napravio se i sagradilo , a ponešto je ostalo samo u projektu, ili skici, maketi, crtežu. Može biti i da mu je žao nesagrađenih kuća , a može biti i da mu je svejedno. Ne znam ništa o tome kako se prema tim stvarima odnose aritekti. Ne možeš to znati dok ti iz glave ne izraste kuća.
Hvala Bogu, meni nikada neće!
Ovih dana otkrio sam da je jedne godine i neka književna nagrada dodjeljivala u Mustafinom enterijeru. Nije to nažalost ? mislim , u odnosu na književnost ? bilo u pečenjarnici, nego u jednom ekskluzivnom zagrebačkom kafe klubu, viski baru, ili kako bismo nazvali mjesto koje je skupo i pomalo opasno, a nije ni kockarnica ni restoran. I sjećam se da sam gledao svoje kolege, novopečene zagrebačke pisce, uglavnom kičmanoviće pristigle u metropolu iz neke blatnjave provincije , i uživao sam u njihovoj nelagodi pokraj onih komada namještaja kojima je Mustafa , valjda , sugerirao građanski identitet i finoću. Moji su se poznanici pokraj tih kredenaca i stolica provlačili strahom, baš kao da se mimoilaze s francuskim akademicima. Drag mi je bio taj njihov strah, premda sam znao da će već sutra , prekosutra oni biti jedno s tim furnirima. Da nije bilo Mustafe Forto , Sarajlije iz Velike Gorice, ne bi bilo ni njihovog straha.
I još samo nešto!
Stjecajem okolnosti, važan dio svoje karijere Mustafa je odradio kao projektant kafića, kavana i sličnih mjesta manijenjenih gubljenju vremena.Svojim je radom pridonio i nedavnoj modi lounge barova. Istina, nije on tu modu donio u Hrvatsku, nego je samo prilagođavao narudžbama i onome što su gazde otkrivale po bijelom svijetu. Ako jednom dođe moda da gosti sjede na granama, a konobari poput Tarzana lete na ljiljanima, arhitekt će slegnuti ramenima, i odraditi svoj posao. Vjerujem da je i Mustafa takav. Ali ipak ima nešto s tim lounge barovima , a što je njemu, koliko i meni, naprosto prirođeno. Mi koji smo došli iz svijeta sećija, mindera, jastučića i debelih ćilima koji ne žuljaju, pa se i na njima može prileći i zakunjati, s tom smo modom bili i prije nego što smo se rodili. Nije ni to nevažna stvar za jednog arhitekta.

Miljenko Jergović


BIOGRAFIJA

Mustafa Forto rođen je 1947. godine u Goraždu. 1973. godine diplomirao na Arhitektonsko ? urbanističkom fakultetu u Sarajevu. Član je udruženja likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) i dopredsjednik sekcije za arhitekturu. Član je udruženja likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti BiH (ULUPUBIH).
Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja uza svoj rad.
1990. godine otvara projektantski studio "Forto d.o.o."



na vrh