Gradska galerija Bihać
DAN GRADA BIHAĆA 26. FEBRUAR - IZLOŽBA PROJEKTI (SKICE I PLANOVI ) OBJEKATA U BIHAĆU ZA VRIJEME AUSTRO - UGARSKE UPRAVE 1878 - 1918 - 25.02. - 05.03.2008.
U ukupnom razvoju bosanskohercegovačkog društva u doba Austro - Ugarske uprave ( 1878 - 1918 ), po svom značenu , zrelosti i aktivnosti, izdvaja se arhitektonsko i graditeljsko bogatstvo brojnih objekata. Glavni nosioci graditeljske aktivnosti su istaknuti arhitekti: Josip Vanceaš, Karl Paržik, Edmund Stix, Miloš Komadina, Franjo Blažek, Ćiril Iveković i brojni drugi. To je vrijeme novih arhitektonskih ideja, vrijeme gradnje monumentalnih hramova, sakralnih objekata, školskih objekata, upravnih i sudskih objekata, građenih raznim stilovima: neobarok, neoromantik, neomaurski, neovizantijski. Četrdeset godina koje pokriva ova Izložba svjedoči bogatstvo ideja i rješenja, prepoznatljive motive, raznoliku dekorativnu ornamentiku, atraktivnost pejzaža. Ovi izvanredni spomenici jednog vremena često su prerastali u znamnja gradova u kojima su građeni. Stoga je i izložba bila izazov i poticaj, jer na jednom mjestu izloženi planovi, projekti skice, fotografije i dokumenti potvrđuju graditeljske vrijednosti, ali i zgusnuta historijska zbivanja u Bihaću. Želja je Arhiva Unsko-sanskog kantona da eksponatima i porukama osnaži memoriju za Bihać kojeg više nema, iako izložba poput monografije, nikad ne obuhvata sve što zaslužuje da njome bude obuhvaćeno. Ono što se pažljivo, strpljivo i odgovorno selektiralo, pedantno je poredano da svakom promatraču i znatiželjniku probudi sjećanje i čuva pamćenje.

Kao nijedan drugi, bosanski grad Bihać je u svojoj povijesti bio izvrgnut civilizacijskim zaokretima. Svaki od tih zaokreta ugradio je nove duhovne i kulturne, psihološke i sociološke elemente u duhovni i povijesni identitet njegovog stanovništva
Nepripremljeni će posjetilac ovakvim Bihaćem biti zbunjen, a onaj drugi oduševljen. Kroz Bihać su prolazili mnogi narodi, ulazeći u njega silom i iz njega izbacivani silom. Svi su oni odnosili dio njegovog bogatstva, a ostavljali svoje tragove. Novi su došljaci, u pravilu, rušili ono što su njihovi prethodnici sagradili, uspostavljajući na tim ruševinama svoje zankove postojanja. Tako sve do danas. Otud se nameće osnovno pitanje : Da li Bihać ima neku svoju konstantu koja ga unatoč svim nedaćama čini postojanim?



na vrh