Gradska galerija Bihać
IZLOŽBA AMELA HADŽIMEJLIĆ 20.01. - 10.02.2011.
Katkad
Vidmimo oblak zmaju podoban
Dim sličan lavu ili medvjedu Kulama gradskim, stijeni nadnesenoj.
Planini presedlastoj, ili kakvom
Plavkastom rtu, svem u drveću,
Koje put zemlje maše te nam vid
Izgledom vara...

Shakespeare : Antonije i Kleopatra



Jedno od najzanimljivijih pitanja koje se u svim oblastima ljudskog iskustva postavlja, jeste sljedeće: kakvim sve šemama, očekivanjima, pa i željama tumačimo mnogobrojne signale što nam ih život i priroda upućuju?
Ima li to neke posljedice i po naše razumijevanje umjetničkog stvaranja i naše razumijevanje doživljavanja umjetničkih djela?
Sva ova pitanja naviru kada razmišljam o umjetničkom činu Amele Hadžimejlić.
Namjerno ističem termin čin jer smatram da je pogodniji, sveobuhvatniji i rječitiji u odnosu spram ovog što nam umjetnica želi reći ovom izložbom.
Amela ovim činom iznenađuje, intrigira, tjera na razmišljanje, na postavljanje pitanja jer poruku koju nastoji prenijeti iz ovog vidljivog svijeta ona je "žestoko" kodirala. Da bi se taj kod razbio potrebno je nekad pogledati i kroz tuđe naočale jer možda ono što gledamo kroz vlastite i nije istina.
To je pokušaj da razlike između upućenoga i neupućenoga, običnoga i neobičnoga nestanu, da naslućivanja, slutnje i udubljivanja budu pravi sadržaj poetske koncentracije i aktivni odnos sa stvarnošću i svijetom koji nije zaboravio mitove od kojih živi, da se ponovo smatra dostojnim novih oplodnji i spojeva u potrazi za novim formama života, da poništi sebe a zagovara proces, da poništi mirovanje u ime kretanja, da ne dovršava nego uvijek započinje, da posljedice ne zavise o volji i moći nego da sama forma otvori Pandorinu kutiju značenja koja su meni - jedno a tebi - drugo (ali ipak blizu zajedničkog smisla).
Da bi nam pomogla u dekodiranju svoga djela Amela je na naočale koje nam nudi prenijela forme i boje sa svojih grafičkih listova. Ovo je u stvari jedina konstanta sa dosadašnim umjetničkim traganjima i poveznica sa njenim opusom koji je u osnovi vezan pretežno za grafičke discipline. Te forme i boje nisu se slučajno našle na kružnim oblicima naočala jer poimanje kruga koji ima dubinu iz koje je moguće promisliti širinu, dužinu i puninu dovodi nas do osnovne simbolike kruga a to je : Dobro .
A da li je uvijek Dobro i da li se Amela osjećala dobro u vremenu nastanka fotografija na kojima pratimo njen životni put, e to već morate pitati Nju.

Nermin Delić



na vrh