Gradska galerija Bihać
IZLOŽBA CRTEŽ-ALHEMIJA LINIJE 02.09. - 20.09.2010.
"Dok god hoćeš da budeš kreativan, njeguj u sebi dijete"
(Claoud Levy Stross:"Pismo mladoj slikarki")


Crtež je ideja, fantazma, fantazmagorija, konačna dvodimenzionalna forma izražena primarno linearno; od prirodne Altamirske terakote i karbona (gen H 32), flornih i faunskih naravnih pigmenata, preko grafitnih pisala, tinte i tuša, te pastelnih, vodenih i uljnih boja, sve do air brusha i PC kolornih mogućnosti i tehnika, arhajski i moderni čovjek je želio da grafički iskaže i prikaže sve što ga duhovno i fizikalno nadahnjuje, oduševljava ili ugrožava; od kultova i rituala, svakodnevnih egzistencijalnih djelatnosti, kreativnog iskazivanja podsvjesnih i svjesnih duhovnih stanja, do konkretnih prizora nature naturans (fitom, hidrom, aerom, flora,fauna, antropom) i nature naturate (antropom i litom), odnosno iskazivanja nerazumljivog ili pak neizvjesnih futurističkih oblika i sadržaja.
Crtež kao bazična forma svakog dvodimenzionalnog i trodimenzionalnog likovnog (čistog umjetničkog/primjenjenog/grafičkog/arhitekturalnog/urbanističkog itd.) stvaralaštva, i kao završena faza (pro se i per se) i kao prelazna/intermedijalna faza metamorfoze ideje u druge konkretne vizuelne (dvodimenzionalne ili plastičke) forme (crtež industrijskog dizajnera, arhitekte, pronalazača i sl.) i sam postaje umjetnost; i kao umjetnost prezentacije, izraza, vizualne imaginacije nepostojećeg, umjetnikova vizija i poruka o racionalno očitom, neočitom, prikrivenom ili mogućem.
Po onoj staroj koneskoj mudrosti da "jedna slika govori više nego hiljadu riječi", crtež možemo klasificirati i po svim žurnalističkim, literarnim, pa i filmskim formama; npr. informativni, edukacijski, zabavni crtež. Karikatura je sarkastični žanr poput glose baziran na crtežu; crtani film je dramatizovani "crtež u nizu"; strip je dramska forma crtežima izražene fokusirane i kondenzovane priče; grafiti su dio urbane subkulture muralnog izražavanja crtežom i riječju; slikovnice su priče za djecu primarno izražene crtežom; knjižna ilustracija je također najčeće bazirana na crtežima, kao što su scenografija, kostimografija, dizajn enterijera i eksterijera prvotno izraženi crtežom kreatora. Idejna skica (kroki crtež), tehnički crtež, kao baza/chema/prezentacija konačne konkretizacije/izvedbe je i sam svojevrsni crtež sa svojom logikom intencije. Piktogrami od početnih oblika pisma (hijeroglifi), do danas (logo itsl.), te PC i mobitelski "dopidni" background su također primarno crteži.
No, vratimo se našoj ovogodišnjoj selekciji bh. Crtača za grand prix Mostar 2010. Kroz četrdesetak izabranih i predstavljanih radova bh. umjetnika (iako uz neznatnu prisutnost modernijih crteških žanrova digitalnih formi crteža) ipak imamo solidan uvid u idejne i likovne, te tehničke preokupacije aktualnih domaćih stvaralaca-crtača; od nepatvorenih formi dječije vizije svijeta izraženih crtežom (D.Nuić-Vučkovič, V.Vuga-Sušec, E.Alić, A.Mlinarević-Cvetković), preko metamorfozičkih (memetačkih i homoidnih) struktura sučeljavanja umjetnički posredovane neostvarene kosmičke energije, koja teži da se zaokruži i izrazi konkretnom likovnom formom (M.Verlašević, B.Kućanski, F.Topčagić, B.Vrbić-Mačak, Dž.Huseinović, I.Kadijević, I.Jasak i drugi); Od crteža na drvetu ( A.Ajanović) i na limu/konzervi (A.Pala), preko crtežom izraženih arhitektonskih formi (M.Ivković, S.Hrkač, D.Šobot), do zanimljivo trodimenzionalno izražene linije/strukture u prostoru (D.Nikolić).
Većina radova su manje više originalno zamišljene i polisemično izražene korelativne priče/poruke o neiscrpnim mogućnostima metamorfoze formi i oblika (B.Kućanski, A.Mujkić, T.Perazić, B.Vrbić-Mačak). Karakterističan je pokušaj "dopunjavanja" crtežom (voluminozom strukturom) klasične meta-koloro valerizovane slikarske podloge (M.Skopljak), te kompleksnom strukturom izražena futurološka vizija naše prošlosti, a briljantno idejno, strukturalno i kolorno oblikovana vizura Džeke Hodžića. Na tom fonu imamo i drugih radova (A.Hamzagića, I.Alečković, M.Mamaledžija i sl.)
Ljudsko tijelo,kao neiscrpna inspiracija najbogolikijeg erotskog ostvarenja kozmičkog Creona Metamorphozisa, prisutno je u crtežima koji predstavljaju potpuni sinestetički (kvintesencistički) spoj (jednospolnih i dvospolnih) antropoida (H.Tikveša, A.Kero, M.Kuludija, S.Bijeljac), ali i kao hiperdermistinih (S.Mujezinović) i hipodermičnih
( B.Hegesy ) primordijalnih samoreproducirajućih vokacijskih "mamaca" ; od erotike do pornografije, hiperstazirane instinktom samoodržanja, ali i potrebama potrošačke ideologije na kojoj i ovaj postmodernistički i postindustrijski razarajući svijet još uvijek počiva.
No, prisutni su i crtači pjesnici, kao ukras svijeta, čiji oniristički (B.Šuščević, M.Porović, M.Brkić, D.Panjković) i fantastični prodori u ljepotu neizvjesnosti (A.Kozić, M.Verlašević, H.Muhović, I.Ćavar i drugi) ovaj svijet čine smislenijim i ljepšim.
Poruka je i ove selekcije da je sve kreativno u čovjeku uvijek nastajalo i da će do kraja nastajati počev od crteža ili slikovno / grafizmom izražene ideje, gdje je vrhunac u čistom crtežu, unutar, ispred, iza, iznad i ispod lijije, kao konačno zaokruženoj dvodimenzionalnoj umjetničkoj formi za sebe.

Besim Spahić



na vrh