Gradska galerija Bihać
IZLOŽBA BIHAĆKIH UMJETNIKA - 25.11.1998 - 15.12.1998
.......O slikarstvo, uzvisena vrijednosti, najplemenitija, najprofinjenija i najculnija, no u isto vrijeme i najintelektualnija od svih vrijednosti, ti si oda, ples, glazba , sve tvoje prevedeno u objektivni svijet, ti si tako daleko prosjecnoj dusi, kao sto je visa matematika daleka puckoskolskom obrazovanju, a ipak o tebi sude ljubitelji feljtona, prvak u igri domino, pisarcic, komornik i birac! Podjeljuju ti nagrade kao ugojenom volu. O biseru, u kojem poigravaju sva mora i neizmjerno nebo puno dramatike, i vjecna tragedija pokreta i boje, i najponosniji i najskrovitiji drhtaji duse, o tvojoj sudbini odlucuju neznalice!

Dobro je tako. Tvoja je osamljenost tako prepuna! Ti to znas. Nijedan zvuk, nijedan ton, nijedna kretnja, nijedan oblik, nijedna zraka i nijedna sjena nije u svijetu osamljena. Svi oni slusaju jedni druge, odgovaraju jedni drugima i ulaze jedni u druge tajnim prijelazima, pa kad se iz njihovih srodnosti, iz njihovih uzajamnih odbljesaka i njihova jednodusnog i radosnog stremljenja prema nevidljivom ognjistu rodi harmonija, ona samotniku predaje tajnu Univerzalnoga.

Elie Faure

TAKVE NEMA ODAVDE DO SARAJEVA

Bihac je bio po mnogo cemu prvi. Imao je prvi, ako se ne varam, samoposlugu na Balkanu. I jednu od prvih robnih kuca. Prije toga se mogao pohvaliti meteoroloskom stanicom, najstarijom u zemlji. I s elektranom. I s gimnazijom veoma rano osnovanom. I nije oskudijevao imetkom i dogadjajima. I sve mu to nekako islo uz drevnost, uz ljepotu i rijeku na kojoj je sagradjen. Sve sami kuriozumi. ipak, nikako mu nije islo za rukom da ima galeriju, pa da ti mestri od kista i duha povezu nespojivo i dugo rastrgano vrijeme. Sve se dogadjalo u umjetnosti po nekim improvizovanim prostorima, foajeima u slicnim mjestima. Ili se slikari dosadjivali po zapusenim birtijama, usamljeni na zidu, medju pijancima koji ih nisu primjecivali. Ili po nekim sobama imucnih ljudi koje niko nije posjecivao. Ili po tavanima, kada imucni izumru.

Ono, ne mora se u svemu uvijek biti prvi. Pa ni medju prvima. To se, uostalom, i ne moze: postoji raspored stvari u vremenu, za koje se brinu uslovi. Vjerovatno se zbog toga i cekalo tako dugo na Galeriju, gradeci je u masti i na raznim lokacijama tek prolazni ljudi bar pola stoljeca. I nikada niko da zavrsi posao, kao da taj posao uklet bi. I umjetnici nam se niz vrijeme vukli u koloni. I imali galerije pod nebom. I galerije nebeske. A sto se tice Galerije gradske, koja bi bila samo to, koja bi imala svoj profil, dusu, svog upravnika i svoje postavke - bogme se toga cuda nacekasmo i mnogi od umjetnika odose negdje ili ih ispisase iz spiskova zivih, pa pojma nemaju da su se pocela desavati cuda. I da je jedno cudo tu, i mi u njemu. I oni, a da to ne znaju, dok se sa zidova motre medjusobno.

I, evo ih, oko nas. I mi oko njih. Slike imaju njihove oci, i gledaju nas, cutke kao inace. A mi zadovoljnii. I oni ce, samo dok shvate: navikavati se je i njima, i nama. Jer zbunjenost nas jos sve obuzima, kao nakon sna. Zbunjenost i nevjerica. Hej, pa cuda nisu svaki dan! Ni svake godine! I, kad dodju to je za ne vjerovati, jer ovo se desilo kad milenijum minu, kad smo vec mislili da je i historija prosla. Da je proslo sve. Jer su nam umjetnici otkrivali novi svijet, pa zapucali tamo, u nekakve Amerike, a drugi se zadovoljili starom Evropom, pa im potaman, i Pariz i SLovenija. I Sarajevo, i Zenica. Neki jednostavno, promjenise sredine, a neki svijet. neki i ostase. A kad se cudo desi - oni opte na okupu, smjeskaju se sa svojih slika i, rasuti svuda, nijemo se opet druze. Kao da niko nikud ne ode.

Galerije postoje, uostalom, da se umjetnici ne raspu. Ne daju im ni da umru. I, dok im se zivoti trose drugdje, oni traju, isti. I ostaju, cudom, mladi: zaustavljani, kao mnogo sta sto se zaustavilo na njihovim slikama. Tako ni Krupic nije umro. Ni Stipica, ni Kemo halavac. I sve u vezi s njima je metafora - odlazak u vrijeme. I postaje privid da zivi traju drugdje. Jer Dzevad Hozo nikud i nikad nije odlazio. i nece otici. Ni on, ni Redzo. Ni Kamara Hosic. Ni Sadko. Ni Modri. Ni Irfan. Tu su, da se druze, s Muhamedom, Stipom, Ahmicem, Lujom, Dedom... Jedan su rod, jedno tijelo. A sugradjani. I prijatelji. Mada se neki i ne upoznase. I nije vazno sto drugdje stare, bioloski. I dolazice nove generacije, da ih upoznaju. Skolarci sa ekskurzijom. Oni ce ih uciti lekciju o nama. I, valjda ce im reci, ovako, ono sto je davno trebalo, a nije se moglo. I pricace kako su ovdje prodavali tkaninu - metrazu i konfekciju, ali da je to bilo nekad. na redu je ljepsa prica o gradu. Umjetnost je zagrljena sa ulicom Bisca, zauvjek.

Jer, konacnoi, imamo cudo, i mi smo njegovi svjedoci i tvorci. Cudo - ili novorodjeno dijete ovoga grada, koje se predugo neckalo, odbijalo da dodje na svijet. tako nekako mozemo definisati nasu galeriju, Gradsku. "No, isplatilo se cekati - jer takve nema odavde do Sarajeva". To ce, bjerujem, jednom ostati zapisano. Ili je upravo zapisano, jer ne moze ovaj tekst biti privid, makar i o cudu govorio, pa ce i ovo jednoga dana zvucati kao zapis hronicara.

Husein Dervisevic

IZLAGACI

DZEVAD HOZO

Rodjen 1938. godine. Zavrsio Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani kod profesora Marija Preglja, Slavka Pengova i Nikolaja Omerse. Grafiku studira profesora Bozidara Jakca i Rike debeljaka. Vanredni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i dopisni clan Akademije nauka i umjetnosti u Sarajevu.

REDZO KOLAKOVIC

v Akademski slikar rodjen 1938. godine. Akademiju likovnih umjetnosti zavrsio u klasi profesora Gabrijela Stupice, a postdiplomski studij - odjel slikarstva u klasi profesora Maksima Sedeja u Ljubljani 1968. godine. Zivi i radi u Mariboru.

SADKO HADZIHASANOVIC

Rodjen 1959. godine u Bihacu. Akademiju likovnih umjestnosti zavrsio u Sarajevu 1982. godine u klasi profesora Milivoja Unkovica. Odslusao postdiplomski studij na fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu kod profesora Radenka Misevica. Dugogodisnji je clan grupe "Zvono" iz Sarajeva. Trenutno zivi i radi u Kanadi.

MERSAD BADNJEVIC - LUJO

Rodjen je 1. marta 1951. godine u Bihacu. Zavrsio je likovnu akademiju, grafickii odsjek, diplomirao u Sarajevu u klasi profesora Mersada Berbera i Dzevada Hoze. Izlagao na zajednickim izlozbama u zemlji i inostranstvu. Zivi i radi u Bihacu kao profesor na srednjoj Umjetnickoj skoli.

AHMET HOSIC - KAMARA

Rodjen 1953. godine u Bihacu. Akademiju likovnih umjetnosti zavrsio u Sarajevu kod profesora Dzevada Hoze, a specijalku na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu kod profesora Boska Karanovica. Dobitnik nagrade "Qolegijum artisticum" iz Sarajeva za crtez 1988., 1989. godine. Zivi u SAD.

BUDIMIR VLAISAVLJEVIC - MODRI

Rodjen 16.7.1933. u Trnavcu, nedaleko od Plitvica. Akademiju likovnih umjetnosti zavrsio je 1963. godine u Zagrebu. Po zavrsetku studija zivio i radio u Bihacu i na Plitvickim jezerima. Pocetkom sedamdesetih odlazi u Pariz gdje i danas zivi i radi.

IRFAN HANDUKIC

Rodjen u Bihacu, Republika Bosna i Hercegovina 1950. godine. Pedagosku akademiju, odjske likovne umjetnosti u Sarajevu, zavrsio 1972. godine u klasi Mersada Berbera i Borislava Aleksica. Pedagoski fakultet odjel likovne umjetnosti, grafiku diplomirao na Rijeci 1979. godine u klasi Josipa Butkovica i Bogomila Karlavarisa. Clan Udruzenja likovnih umjetnika Bosne i Hervegovine od 1978. Profesor je na Pedagoskoj akademiji u Zenici od 1994. godine. Adresa: Ul. Prve zenicke brigade 7a/8, 72000 Zenica

AHMET IBUKIC -AMI

Rodjen 1957. godine, akademski slikar, clan ULU BiH. Zavrsio skolu primjenjenih umjetnosti te Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku slikarstva. Izlagao na vise samostalnih i grupnih izlozbi u zemlji i inozemstvu. Adresa: Borisa Krajgera 12, tel. 227-346

ENVER KRUPIC

v Rodjen 1911. godine. Slikarski studij zavrsio u Beogradu 1937. godine, a 1938. godine je primljen na parisku Akademiju likovnih umjetnosti u atelje profesora sabatea. Imao je vise samostalnih izlozbi u zemlji i inozemstvu, a izlozba u Milanu 1968. godine donijela mu je znacajno priznanje time sto je usao u veliku svjetsku Enciklopediju modernog slikarstva. Umro 1992. godine.

SEJ RAMIC

v Rodjen 1961. godine. Akademiju likovnih umjetnosti zavrsio u Sarajevu 1983. godine. Imao veliki broj samostalnih i kolektivnih izlozbi. u toku rata stvarao i izlagao u Bihacu. Predavac likovne kulture u Gimnaziji "Bihac". Adresa: Bihac, Saliha Musanovica bb, tel. 226-531

MUHAMED DELIC

Rodjen 1932. godine pedagod - likovni umjetnik, penzioner. Visu pedagosku skolu likovni smjer zavrsio u sarajevu 1954. godine. Adresa: Bihac, Gornje Prekounje, blok B-K 1/2, tel. 223-419

NUSRET HOSIC - STIPICA

Rodjen 1940. godine u Bihacu. Zavrsio skolu za primjenjenu umjetnoost u sarajevu, smjer tekstilnog dizajnera. Imao vise samostalnih i skupnih izlozbi u Beogradu, Karlovcu i Rovinju. Dobitnik nagrade Galerija "Grasija" u Rovinju. Umro je 1994. godine u Bihacu.

SULEJMAN HALAVAC - KEMO

Rodjen 1942. godine, diplomirao na Pedagoskoj akademiji u Splitu odsjek slikarstvo. Umro 1995. godine u Bihacu.

HAMULKA STIPE

Rodjen 1936. godine. Zavrsio Pedagosku akademiju u Zagrebu u klasi profesora Mladena Veze - smjer likovnih umjetnosti. Samostalno izlagao u Bihacu i imao vise kolektivnih izlozbi u sarajevu, Tuzli, Splitu, Karlovcu, Cazinu, Bondenu, Edinburgu. Adresa: Bihac, IV krajiske divizije 45, tel. 331-783

DERVIS HOSIC - DEDO

Rodjen 1946. godine u Bihacu. Skolovanje zavrsio 1969 na Pedagoskoj akademiji u Splitu. Dugo godina se bavio pedagoskim radom u nastavi likovne kulture. Clan slikarske kolonije u Rovinju gdje redovito ucestvuje i izlaze. Imao do sada preko 20 samostalnih i nekoliko desetina skupnih izlozbi u zemlji i inozemstvu. Zivi i radi u Bihacu.



na vrh