Gradska galerija Bihać
SEID HASANEFENDIĆ - TRABZON - 29.03.1999 - 21.04.1999
Tradicija i suvremenost, povezivanje ozracja likovnih kultura, od kojih svaka nosi autenticne vrijednosti, sakralnost utkana u zemno, znacajke su djela Seida Hasanefendica. SPomenicko nasljedje islama postavljeno je u prostor karakteristican za pravila zapadnog slikarstva, izvjesne geometricnosti, koja sluti renesansnu sklonost redu. Arhitektonski okvir ucrtanog ili stvarnog plukruznog obrisa idealan je za smjestaj prizora svevremenosti i bezmjerja. Osjecaj transcedentalnoga, koji se, bez obzira na religijska uvjerenja ili razvitu ikonografiju, pojavljuje u cistoci, kondenzaciji svjetla, redu koji naznacuje vjecni smiraj.
Prevladavajuce duboko plavetnilo neba i zelenilo stiliziranoga pejsaza oznaceno je cistocom boje, plosnim tretmanom jednolikog namaza, koji i vrlo blagim nijansiranjem tona stvara ugodjaj irealnog. Metafizicnost Hasanefendicevih slika proizlazi i iz karaktera zrakoprazne tisine koja oplemenjuje prostor. Dogadjanje bez dogadjaja, slikarska je kategorija koju mogu doseci samo umjetnici koji nadilaze doslovnost predmetnog, otkrivaju sadrzajnu slojevitost u razlozno odabranom repertoaru oblika, koji su sukladni ostvarenom ambijentu cjeline. Svaki segmenat Hasanefendiceve slike ukljucen je u stvarnost identicnog taktiliteta i gotovo je dokidanje materijalnog, pa stvarnost predmetnog prerasta i njegovu simbolicnost.
Simbol, metafizicnost, uzlet ka neopipljivom oznaka su koje se pojavljuje u varijacijama na temu. Nisani muslimanskih groblja dominantni su motivi, njihova slikovitostatraktivni je predlozak za autorova mastovita rjesenja, s ostvarenim skladom arhitek-tektonskog i skulpturalnog, gdije se u osmisljenim ciklu-sima svojevjerne slikarske slozene recenice postuje samodostatnost svakog pojedinog dijela. Vertikalitet nisan, njihova razlicita dekorativna oblikovanost, likovnom preobrazbom dovedena do prepoznatljivog Hasanfendicevog stila, izrasta do dijela mo-numentalnih dimenzija. Prividne suprotnosti nasuprot tankocudnosti atmosfere.
No monomentalnost u ovom slucaju samo je vanjska doslovnost koja su-gerira ( vidljivi je put ) nemjerljivost. Velicinom zemalj-skog navjesta sa ljudskim mjerilima nedohvatljiva ve-licina nebeskog. A i nisan kao znamen grobnog i zagrobnog veza je izmedu tla i upucenosti covjeka. Poradi toga i sluzeni slikarski scenarij pokriva raspone covjekova zivot, kraj su i pocetak, te se, paradok-salno, grobljansko znamenje ocitava i s tragom ved-rine. Hasanefendic zasigurno nije slucajno odabrao svjetliju paletu koloristicnog bogastva, da slikarski interzivira kromatski neutralna kamena " zdanja . Slobodan je to odabir vrijednosti boja, zavidni dinamicni svojstava, koje korespondira sa sirinom plavetnila, te kao da je bljesak svjetla iz otvorenosti gornjeg plana slikeomeksao bojom grubost kamene povrsine.
Neosporna ljepota koju ti grobljanski osamljenici nose dobila je novi zvuk. Ne samo zbog slikarove koloristicke intervencije, vec prvenstveno zato sto je slika upozorila na smisao. A ljepota sa znacenjem mnogo je vise od estetske kategorije. Medutim, Hasanefendic se u slici koja odrzava i egzistencijalna pitanja covijeka ne odrice likovne igre. Vrh nisanarazigran je brojnim citkim partikulam, ciji preplet odgovara blistavosti koloita, lakoci gradnje slike, uvjek predlozene preglednosti reda. Izvjesna dvojnost zalog je dojmljivosti djela, koje je tako sretno povezalo klasicne kompozicijske puastolate s modernim likovima senzibilitetom, trajnost vjerske tradicije s bljeskom religiozne osjetljivosti pojedinaca. S otvorenom ugodajnoscu metafizickog prostora u kojem razlike vremena, odnos pojedinacnog i opceg, gube na znacenju. Dakako prisutne, intergriranoscu u uvjerljivost umjetnickog dijela
O Slikaru
Platna Seida Hasanefendica naglaseno su prepoznatljiva. To su slikani elementi islamske spomenicke nadgrobne plastike kojom Seid Hasanefendic sugerira svoju misaonost i svoj senzibilitet. U impozantnom dijelu realisticnih misticara i nederealista, kao jednom od bitnih ishodista Hasanefendicovie slike, motivu arhit
Seid Hasanefendic svojim uljima daje prizvuk neke hrabre apokrifnosti i idealoskog hibrida, sjedinujuci u svojim vizijama dva velika civilizaciska kruga, Zapad i svijet islama.
Seid Hasanefendic rodjen je u Brckom, 1935. godine. od 1959. zivi u Sarajevu. Zavrsio je skolu za primjenjenu umjetnost gdje je ucio kiparstvo i dekorativno slikarstvo. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu studirao je grafiku. Diplomirao je u klasi profesora A. Kinerta, 1965. godine. U Zagrebu je primljen u Drustvo likovnih umjetnika Hrvatske, u kojem zapocinjue njegova puna umjetnicka i izlagacka aktivnost.
U Sarajevo se vraca 1969. godine gdje aktivno djeluje kao likovni stvaralac. Po osnivanju Akademije likovnih umjetnosti u sarajevu, 1974. godine, izabran je za nastavnika u zvanju docenta. Na Akademiji je obavljao duznost procelnika katedre, odjela i dekana Akademije. Sada je u zvanju redovitog profesora Univerziteta u Sarajevu. vrsi duznost direktora Umjetnicke galerije Bosne i Hercegovine.
Samostalno izlaze od 1962., a zajednicki od 1965. godine. Dobitnik je svih znacajnjih strucnih nagrada i priznanja za svoj rad u BiH. Participirao je brojnim zajednickim i selektivnim izlozbama.
Adresa:
H.Susica 17/V - Breka, Sarajevo, BiH
Tel./fax. ++387-71-440-144
Email: m_hasanefendic@hotmail.com



na vrh