Gradska galerija Bihać
JOZE KOTAR i JANKO ORAC - 17.11.1999 - 08.12.1999
JOZE KOTAR

Rodjen 1952. godine u Novom Mestu.
Slikarski se obrazovao u posebnim likovnim skolama ALU,
kod prof.Milana Butine i kod Dube Sombolac, takodjer i u
Parizu kod prof. Jara Hilberta, te u Regensburgu kod prof.
T.G. Sellnera. Do sada je imao vise od 30 samostalnih izlozbi,
a sudjelovao je je na vise od 150 zajednickih izlozbi. Za svoja
djela primio je 37 domacih i stranih nagrada 1998. godine i
Trindovu nagradu za slikarstvo. Zivi i radi u Novom metu.
Ima status slobodnog likovnog stvaraoca.


ADRESA:

Joze Kotar
Breg 8- atelje
8000 Novo mesto - SLO

Tel: 00 386 (0) 68 24 359
Mob: 00 386 (0) 41 623 700

JOZE KOTAR

U vremenu, sto ga u likovnoj umjetnosti sve vise odredjuju individualna trazenja izvan predmetnog, kad slika postaje sve manje obavezana klasicnoj predocivosti, te se cini da su tradicionalne teme vec potpuno iscrpljene, susrecemo se sa autorima kojima pejzaz, mrtva priroda i figura jos uvijek predstavljaju nepresusan izvor i jedinstveni izraz i sredstvo saopcavanja...


Medju njima susret cemo i slikara Jozeta Kotarja, koji svojim karakteristicnim i prepoznatljivim radovima zadnjeg perioda pripada medju znacajne i veoma uzbudujuce slovenske likovne stvaraoce. Prema nadarenosti koju posjeduje, mogli bi reci da je rodjeni pejzazist, ipak je kao likovna osobnost s izrazito naglasenim ispovjednim znacenjem pri slikanju pejzaznih motiva i gradskih veduta neprestano trazio i mogucnost da izrazi vlastiti temperament.


Tesko je u ogranicenom opsegu prigodnog teksta naci put do srzi umjetnikovog opseznog opusa, koji je u vise od dva i po desetljeca nastavljanja presao period od nagalsenog realizma te preko mekane impresionisticke zivopisnosti stigao do izrazito obojene ekspresije,koja s eruptivnom napetoscu kontrasta izrazava njegovu stvaralacku energiju kao stalnu pratilju umjetnikovog duhovnog lika.


Rodjen uz krku, Kotar je vec od rane mladosti sacuvao neposredni dodir s prirodom, tijesno povezan s razigranom te s vinorodnim brezuljcima posijanom, prijaznom dolenjskom pokrajinom u podnozju Gorjanca,a pogotovo s rijekom Krkom i njenim obraslim obalama.Tu ga je obuzimao mladalacki zanos,te mu davao nadahnuce za slikanje idilicnih, njeznih,skoro lirsko dozivljenih slika pokrajine.


S vremenom pa ga je obuzimao nemir i iz dolenjskog mira ga je u tudjinu pocela mamiti zelja po znanju i novim poticajima.Pariz,kao svjetska slikarska metropola, ga je odusevljavao jos dugo nakon posjeta, iako je za vrijeme dozivljavanja velegradskog pulsa okusio takodjer i poneko gorko iskustvo,nakon kojih vise nije odlazio na dulja studijska putovanja.stilska i motivika nadahnuca,sto ih je nasao u domacem okolisu potpuno su mu bili dovoljni za izraz vlastite osjecajne intenzivnosti u sirokom rasponu izmedju dramaticne napetosti i lirske melankolije.


U trazenju vlastitog identiteta u slikama prirode, Kotar nije nikada presao granice predmetnog.suprotno,sa sticanjem slikarskih iskustava sirilase i umjetnikova zivopisnost mmootiiivvvaa,tako da su pejzazi i mrtve prirode potpuno ukljucile i figuru i figurativne kompozicije zasnovane na svjetlosnim kontrastima boja i dinamickom crtezu.Boje i njene tonske vrijednosti su sve vise postajale autorovo glavno i bitno slikarskoizrazno sredstvo.


Njegove boje su ciste i na platno intuitivno nanosene u opipljivoj gustoci preko velikih povrsina u klasicnoj, tektonskoj gradjevnoj kompoziciji, te iako se oblici podredjuju sadrzaju i poruci slike, autoru se kod ostvarivanja likovnih zamisli cine vazne pojedninosti.sadrzaj Kotarjevih slika, gdje je ukljucena figur ili skupina figura kao personifikacija umjetnikovog osjecajnog saznavanja prozima izvanredno jak osjecajni naboj,koji slikara vodi i usmjerava tako kod izbora i trazenja odgovarajuceg likovnog jezika, kao i kod upotrebe najprimjerenijih izraznih sredstava s kojima bi gledateljima htio na svoj orginalni nacin izraziti vlastito dozivljavaje natculnog,neceg sto je izvan granica nasih iskustava.


Istovremeno je svjestan, da umjetnina nema i ne moze imati nikakve nadnaravne uloge, koju ne bi mogli osjetiti sa svojim osjetilima te ju objasniti racionalnom analizom.


Jozef matijevic

JANKO ORAC

Rodjen 1958. godine u Celju.
Slikarski se obrazovao na Grafickoj skoli u Ljubljani, 1997. godine diplomirao je na Skoli za crtanje i slikanje - visokoj strucnoj skoli u Ljubljani kod prof. Dusana Kirbisa. Najopsirniji pregled svoga, sada vec dvadesetogodisnjeg rada, imao je 1999. godine u Dolenjskom muzeju u Novom mestu. Do sada je imao vise od 30 samostalnih izlozbi. Za svoj rad primio je mnogo priznanja. Danas zivi kao slikar, graficar i kao graficki dizajner u Novom mestu. Ima status samostalnog kulturnog stvaraoca, a ujedno clan je i ZDSLU.

ADRESA:

Janko Orac
Bajceva 17
8000 Novo mesto - SLO

Tel: 00 386 (0) 68 326 168
Mob: 00 386 (0) 41 862 779

JANKO ORAC

Osim sto je Oraceva motivika konstantno jos uvijek priroda,kao vir nadahnuca i ne kao objekt oponasanja,mozebitne blijede reminiscence na prijasnjestvaranje su samo slucajne.stosta je utjecalo,da se je njegovo slikarstvo tako korjenito promijenilo, te da je takvo kakvog ga imamo priliku vidjetina ovdasnjoj izlozbi.

Glavni uzrok radikalnim promjenama naci cemo u slikarovoj odluci da dopuni svoju nadarenost i s formalnom likovnom naobrazbomna skoli za crtanje i slikanje - Visokoj strucnoj skoli u Ljubljani, te da se pocne profesionalno baviti sa slikarstvom u pravom znacenju rijeci.Poceo je graditi slikarsku egzistenciju iz temelja, i polagano stvorio krug ljudi koji su mu nudili u pocetku samo moralnu, a kasnije i materijalnu osnovu, pratili su njegov razvoj , vjerovali mu, te se i sami postupno oslobadjali od straha i predradsuda pred nerazumijevanjem umjetnine.

Kad je Vasilij Kandinski 1911 godine naslikao svoj prvi apstraktni akvarel,a godinu kasnije svoju prvu apstraktnu sliku,slikarstvo je tim cinom oslobodio pripovjednosti i oponasanja. dakle one funkcije, koja je slikare tisucljecima cinila ovisnim od prirode.Rodilo se je apstraktno slikarstvo,koje je u svojim brojnim variantamatako sudbinski oznacilo cjelokupnu likovnu umjetnost.Kandinski je dosao do spoznaje, da predmetnost njegovim slikama,uvjetno receno ,steti,zato ju je nadomjestio bojom koja mu nije vise sluzila kao sredstvo za preslikavanje prirode,vec se je preobrazila u cistu osjecajnu stranu njegovog stvaranja.

Oblici pojedinih predmeta spojili su se u univrezalnu formu,prostorna kompozicija je postaja bestjelesna, boje i oblici pa u njoj lebde prema stvaralackoj iracionalnoj volji.Iluzionisticki nacin trodimenzionalnog predstavljanja prostora zamijenila je duhovna,kozmicka dimenzionalnost i umjetnost je sada postala ovisna od unutarnjeg duhovnog oka.

Janko Orac je prestupio svoj slikarski Rubikon onda, kad je nastala slika sa simptomaticnim naslovom Ritam modrog krajolika, slika je lucidno najavila slikarsku orginalnu oblikovanu, te zanj svojstvenu ekspanziju boja. s njom je otvorio vrata u svijet nematerijalnog, apstraktnog slikarstva u kojeg ga nije vodila ravna poplocena cesta, vec mnogedileme i nevolje, ponekad i alternativne egzistencijalne prirode.

Na tom putu se je slikarmorao uhvatiti u kostac sa stvaranjem uvjeta za opstanak slobodnog likovnog stvaraoca.Orac se i u najtezim trenucima odluke nije iznevjerio svome karakteru obiljezenom prkosom,impulzivnoscu i tvrdoglavim ustrajanjem, te nije nikadaa zasaou slijepe, pomodne ulice.Na drugu stranu mitoloske rijeke dovela ga je spontanost i velika mjera riskiranja, koja mu se sudeci po svemu sto vidimo danas ovdje na izlozbi, obilno isplatila.

Njegova odluka da svoju slikarsku ispovjednost izrazi u nadpredmetnom, apstraktnom likovnom jeziku niposto ne znaci crtu manjeg otpora ili pomirenost s vec poznatim rjesenjima,jer Orac ne koketira s kategorijom spontanosti, njegove reakcije su sama spontanost. Kompleksnost njegova slikarstva otkrit cemo u visokom stupnju autonomije, stoju dopusta svojim bojama, koje ne aktiviraju samo nas vidljivi osjecaj, nego nas ujedno zovu na dodir, pokretanje, cak i na slusanje,kad vrse svojevrsnu agresiju na nasa cula.

Oracevo slikarstvo je postiglo fazu prepoznavanja, ne glede na to kakvim likovnim stilom se autor izrazava, pri tome pa bi bilo pogresno misliti, da je osnovano samo na improvizaciji i ignorantskoj olakosti te da se radjasamo iz golog uzitka do slikanja. Ako Oracevo slikarstvo osudimo na takvu vrstu hedonizma, te u njemu ne zelimo prepoznati pored radosti i veselja i stvaralacke grceve i boli,oduzeli smo mu sustinu,a to je strast bez koje je bilo njegovo slikarstvo jedino i samo vedra arabeska.

Jozef Matijevic



na vrh