Gradska galerija Bihać
MURIS ČORBIĆ - PASTELI - 16.07.1999-31.07.1999
...ima jedna modra rijeka
siroka je duboka je

sto godina siroka je
tisuc ljeta siroka je

o duljini i ne sanjaj
tma i tmusa neprobolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka
valja nama preko rijeke

Mak Dizdar

Pojava Murisa Corbica, banjaluckog pasteliste na BiH likovnom obzorju, bila je obiljezena onorickim pejzazima, pahuljicaste sipkocsti, poetizirane i uduhovljene svjetlosti koja je izvirala iz najtananijih dubina njegove duse. Ti rani pejsazi su rezultat umjetnickog zrenja i nagovjestaj slozenog mu puta k vlastitom izrazu.

Kasniji odlazak u apstrakciju logican je rezultat njegovog neposrednog proucavanja prirode i nesebicnog predavanja i podavanja prirodi. No ocevidno je da jos nije spreman napustiti posljednje tragove figurativnosti. Ono sto se dade uociti na prvi pogled na jjegovim slikama su odnosi asocijacije, pamcenje, maste i sna.

Corbiceve slike ne otkrivaju svijet onakav kako je postojecim interpretacijama sazdan, vec je jedan univerzum koji se najprije manifestira onakvim kakvim je i istovremeno otkriva svijet onakav kakav je.

Gledajuci Murisove pejzaze uocit cemo imaginarnost, mistiku, aili istovremeno cemo (u)vidjeti koliko je slika prirode prevazidjena kada joj se suprostave prijetnje koje su se nad njom zlokobno raskrile. Nije onda cudo sto ti krajobrazi evociraju njegovu Bosnu koju su u netom prohujalom klanju komadali skoro pola decenije.

Zbog tog razloga motivi koji evociraju slike izgubili legendarnu nevinost jer su ti motivi usli u povijest. Ta mistifikacija zahtijeva da se prikriju odvratni zlocini o kojima je rijec u Corbicevom dijelu. iz tih razloga njegove ljubicaste nijanse prema stupnju kontrasta jednom dijelu prijetece i nerijetko rastuzujuce. Buduci da su njegovi pejzazi "napadnuti" ljubicastim svjetlom gledatelj neminovno osjeca nagovjestaj svih uzasa propasti naseg vremena. Iz tamno ljubicastog promalja se pritajena katastraofa. Corbic izrazava turobnost, smrt i ushicenje ljubicastom, a samocu i posvecenost plavoljubicastom. Duboka tama koja se nadvila nad Bosnom, koja ju je pritisla nebeskom silinom prisutna je u vidu plave, koja zbog svoje beskonacnosti sve zbiljsko pretvara u imaginarno. imajuci u vidu cinjenicu da plavo simbolizira trpeljivost, ne cudima se njegovom opredijeljenju za plavo. kako mu je Bosna u tim momentima bila nedostizna, onda je ekvivalent nedostiznosti pronasao u plavoj boji i tamne nijanse vuku u beskonacnost, bude ceznju za cistim i nedosjetilnim. Corbiceve plave nijanse su njegov bijeg bez osvojenja zbilje, bijeg koji se na kraju pretvorio u potistenost.

Corbiceva plava nam ispunjava dusu treptajima vjere u beskrajne daljine duha. Kada tim hladnim bojama suprostavi crvenonarancastu, slikar nam sugerira zemlju koja daje zivot. Dakle, jedna od kapitalnih tema u Corbicevom dijelu je neodvojivost od dogadjanja i povijest u rodnoj mu Bosni. Normalno, jer je "pupcanom vrpcom" vezan za dogadjaje u Bosni. najprije kao okularni svjedok, kasnije u egzilu, ali ne daleko od svog rodnog grada. Svjestan je da nakon sto je vidio sve ono sto se dogadjalo, da se stradanje multiplicira i da nema vidjeti "neceg novog". Mi parafraziramo Tolstoja "svako stradanje je tako nalik jedno na drugo" bilo da je u Hrvatskoj, Bosni ili Zairu. Stradalnici su svi isti. I stupanj njihove boli je isti. Kojim to parametrom mozemo izmjeriri vaznost gubitka jednokatnice ili potluesice ili raskosne visekatnice sa bazenom? Jedino su im izrazajna sredstva razlicita. Corbic zapravo biljezi tu stradalnicku bol svojim parametrima plave, zute, ljubicaste, ljubicastoplave, narancaste, zelene, crvene...

Doduse Corbic nije povjesnicar, niti je ikad to bio, te njegove slike nisu kronika stradanja, dnevnik klanja i rusenja. Nije onda cudo sto je Corbic protiv pravljenja analize, jer je on zagovornik teze da se u njegovom djelu nacini dijagnoza tih dogadanja i tog vremena. Iz tih razloga nije realizirao ikonografske ilustracije tih povijesnih dogadjanja, vec je naslikao slike - vizije, slike - refleksije. Zakljucimo da Corbic ne slika prema prirodi, ni kao proroda.

Naprotiv, one se prirodom sluzi kao potporom za svoje stvaralacke aktivnosti. Prema tradicionalnom smislu koji dajemo tim izrazima, oni ne predstavljaju nista ne ilustruju, nemaju modela. Naprotiv, Corbic pravi slike koje prema avangardistickoj maksimi posjeduju pikturalni karakter, povremen i automan, karakter sto pobudjuje asocijacije, evocira uspomene, raspaljuje vizije. Ukratko radi se o citavom jednom "plimnom valu" slika koje su izasle iz njegove podsvijesti.

Posebnu paznju plijene Corbiceve slike radjene u kombiniranoj tehnici u kojima ribarska mreza sudjeluje na stvaranju i one nalikuju na prototipove pejzaza pri cemu se njihove bogate povrsine ljeskaju poput sloja vulkanske okamine. umjetnik nam nad njima culom vida pruza mogucnost taktilnog dozivljaja. Tesko je odoliti iskusenju da ne diramo te okamine jer se one same po sebi nude, no ostavimo ih na miru. Jednako tako nije potrebno dodirnuti pricje pero da bismo procijenili njegov sastav i teksturu.

Na slikama "Sjecanje na Maka", "Sjecanje na Mesu Selimovica", pokazuje da mu je slikanje neposredan i introspektivan, ali ne i nemaran cin. Muris je usprkos svemu, uspio sacuvati osjecaj spontanosti, te nevinost i cistoca vladaju njegovim platnima. Uvijek okrenut Bosni i njezinim simbolima, stecku, basluku, valozira njezine duhovne vrijednosti - velike knjizevnike Maka Dizdara i Mesu Selimovica. Ozivljavajuci legendu o Safikadi jos jedanput potvrdjuje da nije prostodusan i naivan. ono sto nikako ne smijemo zanemariti na ovim i slicnim Corbicevim slikama jest utjecaj islamske dekoracije, vrlo bogate bojom sa cizeliranim formama, pejzazima, ili erotskim temama. mada je nemoguce slikati zvuke i mirise, sigurni smo da slikar vrlo sugestivno prevodi boju u zvuk i mirise i da pred nama izbijaju kovitlaci bosanskih mirisa, paljevine pomijesane s mirisom poljskog cvijeca, jednolicnog zujanja pcela i skoro "zagusujeceg" mirisa svjezine i bosanskih planina.

U vremenu u kojem zivi i u kojem je u punom volumenu shvatio svu ljudsku bestijalnost, Corbic potpuno svjesno ukazuje da nije vrijeme za ludopvanje vec vrijeme da "se misli o vremenu", jer "vremena ima tako malo i vremena nece vise biti".

Prof.dr. Ale M. Poljarevic, Senj, 1997.



na vrh