Gradska galerija Bihać
Zoran Filipović - Zagrebačka džamija - 1.12.2000. - 31.12.2000.
Rodjen je 1959. godine u Brckom, Bosna i Hecegovina. Profesionalni je fotograf i pisac. Do sada je objavio desetak autorskih i vise skupnih knjiga. Knjige objavljuje u zemlji i inozemstvu. Izlagao je u svjetskim metropolama ( Stockholm, Copenhagen, Bec, Frankfurt, Valencija, New York, Mexico Sity, Kairo, Abu Dhabi, Teheran, Istambul, Sarajevo......). Svoje fotografske i spisateljske radove objavljuje u vodecim svjetskim magazinima i revijama ( Die Zeit, Le Figaro Magazine, Photo, GQ , Life......). Zivi i radi u Zagrebu.
Prve muslimane u Zagrebu susrecemo unatrag stotinjak godina. Godine 1935. dolazi do prvog ozbiljnijeg organiziranja muslimana u Zagrebu. Formira se " dzematski medzlis" ( Odbor islamske zajednice ) i dobiva se poseban prostor za najnuznije vjerske potrebe u Tomasicevoj ulici broj 12. Formalno organiziranje muslimana u zajednicu i odredjivanje prostora za obavljanje vjerskih duznosti omogucili su cesce i brojnije okupljanje, a to je neminovno vodilo razmisljanju o iznalazenju sveobuhvatnijeg i trajnijeg prostora u tu svrhu.
U kratkom periodu hrvatske samostalnosti za vrijeme NDH, muslimanima je u svrhu obavljanja vjerskih obreda dodijeljen i adaptiran objekt Umjetnickog paviljona na Trgu hrvatskih velikana, kojeg je projektirao znameniti hrvatski kipar Ivan Mestrovic. Paviljonu, zgradi kruznog tlocrta, dogradjena su tri vitka munareta. Po zavrsetku rata i uspostavi komunisticke vlasti , minareti su sruseni, a zgrada dobiva namjenu -- postaje Muzej revolucije. Zamisao stara oko osam desetljeca konacno rezultira postavljanjem kamena temeljca 11. rujna 1981. godine za sadasnji kompleks Dzamije. Sest godina nakon pocetka radova, 6. rujna 1987. godine zbilo se i svecano otvorenje.
Projektanti Zagrebacke dzamije, docent Miza Goles i profesor Dzemal Celic, zamislili su dzamijski kompleks u arhitektonskom smislu kao modernu stilizaciju klasicne islamske arhitekture. To je kreativno osuvremenjen duh tradicionalnih prostornih oblika islamske arhitekture kao potpuno uzajamne veze izmedju funkcionalnih potreba dzamijskog objekta sa suvremenim potrebama ljudi koji su vezani za nju.
Kompleks Zagrebacke dzamije se sastoji od dzamije sa pratecim prostorima; mektebskog dijela s dvoranom za predavanja i knjiznicom, uprave s gospodarskim prostorijama , kuhinjom i blagovaonicom, stambenih prostorija, pomocnih prostorija koje se sastoje od ; sanitarija i komunikacija, tehnoloskog centra za potrebe ppogonskih prostorija, spremista, radionica, garaza i sklonista. Dzamijski prostor, djelomicno prekriven sa tri parabolicno kupolaste forme, ostvarujuci igru svjetla i sjene, moze primiti oko dvije tisuce vjernika. Minaret klasicnog oblika sa dva serafeta, visine je 49 m.
Interijer i dekorativna obrada primjer su tipicne primjene klasicnog islamskog ornamenta i kaligrafije. Ulazna bakrena vrata rucne su izrade. Arhitektonski su posebno tretirani i izvedbeni mihrab, minber, kjurs i fontane. Ugradjeni materijali : mramor, beton, drvo i bakar daju objektu monumentalnost, jednostavnost i toplinu. Vizualno osmisljena iluminacija minareta dzamije orginalno je rjesenje. Bez sumnje, Zagrebacka dzamija je novi doprinos sveukupnoj islamskoj arhitekturi i ostace jednistveno arhitektonsko ostvarenje naseg vremena.
Zoran Filipovic



na vrh