Gradska galerija Bihać
Muhamed Bajramović - 20.10.2000. - 11.11.2000.
Rodjen je 1946. godine u Zenici. Skolu za primjenjenu umjetnost zavrsio je u Sarajevu. Akademiju likovnih umjetnosti zavrsio u Sarajevu 1977. godine. Clan Udruzenja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1974. godine.

Adresa : Crkvice 54 D, 72000 Zenica
Telefon : 414 377
Sve sto je do sada uradio zenicki slikar Muhamed Bajramovic, bilo je uslovljeno vlastitim duhovnim porivima, a ne pritiscima vremena, pod cime podrazumijevamo karakteristicnu teznju moderne umjetnosti za stalnim inovacijama. Od pocetka 1998. godine, ogromnom rasponu umjetnickih oblika i njihovoj beskonacnoj kombinatorici i na poetickom i na materijalnom planu i on je poceo da daje svoj doprinos, ukljucujuci se u struju onih autora koji, u izboru materijala, ne pristaju na konvencije i ogranicenja. Zadani format slike i njene tehnoloske mogucnosti, sada su i njemu postali pretijesni.
Zbog toga je poceo da se ponasa kao klasifikator koji u mnostvu stvari i njihovih fragmenata bira one koje su - po njegovoj estetickoj predispoziciji - lijepe i podatne da se od njih, u onoj stvaralackoj situaciji pred prazninom koja zahtijeva kreativni cin, napravi nesto novo drugacije i savrsenije.
Tako Bajramovic sve vise postaje izvanredno duhovit i idejno bogat stvaralac. Mastovitu simbiozu slikarstva, pa i reljefa na objektima kakvi su ovcija koza i runo - kojima se bavio tokom 1998. godine - sada je zamnijenio isfabriciranim i standardiziranim prizmaticnim sacem od natron-papira koji u stolarskoj industriji sluzi za ispunu vrata. U ovom plastu - osnovi sa mrezastom strukturom koja je , vjerovatno, nastala matematickim proracunom, Bajramovic je naslutio bezbrojne mogucnosti prevrata ove mase, mogucnosti njenog prelaza iz trenutnog stanja u oblikovano, ali i ne trajno oblikovano.
Jer ovaj plast ne samo da posjeduje linije i grafizme jedne opartisticke kompozicije, on ima i stvarne kineticke mogucnosti: moze da se savija, siri i potiskuje, moze da se razvija po horizontali i vertikali, moze da se postavlja kao oblik u prostoru, kao pano - dvodimenzionalna ploha, a moze da se oblikuje i u skulpturalnu formu. U njegovim strukturama i kinetickim svojstvima Bajramovic je otkrio mogucnost da ujedini i taktilnu i vizuelnu percepciju;da od njega napravi i slike reljefe i slobodno stojece objekte. Krenuo je u razbijanje monolitnosti ove fabricirane mase na vise nacina.
U prizmaticne otvore ubacuje cijevi koje sam mota i reze od raznih materijala;od upotrebljenih ofsetnih ploca pri cemu ce i stamparska boja koja se na njima zadrzala biti konstitutivni element konacnog djela; od istog natronpapira od kojeg je napravljen plast - osnova; provuci ce kroz njih konopac; dio prizmaticne strukture ostavice u izvornom stanju i - kako se radi o otvorenom djelu - ko zna do kakvih ce rjesenja jos doci. Izvlacenjem i uvlacenjem pojedinih cijevi mijenjace se i preoblikovati i povrsina i struktura, stvarace se uvijek drugaciji opticki efekti, drugaciji ritmovi.
Nekada ce oblik imati vise pikturalnih nekada vise skulpturalnih svojstava. Gledanje sa jedne opticke tacke pruzace jedan utisak i sliku, sa druge opet neku drugu. U zavisnosti od unutrasnje strukture onoga sto i kako je interpolirano u celije ovoga saca nekad cemo pomisliti da je rijec o reljefu, nekad da se ovdje radi omozaiku, a nekad o elegantnoj i dekorativnoj tapiseriji. Nema sumnje da ovi Bajramovicevi eksperimenti, duhovite zamisli i dobro prouceni likovni i prostorni slog, predstavljaju pravo osvjezenje u nasoj savremenoj umjetnosti..
Meliha Husedzinovic



na vrh