Gradska galerija Bihać
Omer Berber - 15.09.- 15.10.2000.
Omer Berber je rodjen u Banja Luci 23.03.1948. godine.Diplomirao je na arhitektonskom fakultetu u Ljubljani 1974. godine. Zivi i radi u Banja Luci od 1975. godine.Slike mu se nalaze u galerijama i zbirkama u Banja Luci, Sarajevu, Beogradu, Rijeci, Ljubljani i drugim gradovima. Od 1962. godine izlaze na mnogobrojnim izlozbama djecijeg crteza i slikarstva. 1967. godine prvi put izlaze sa bosanskohercegovackim slikarima. 1971. godine postaje clan ULUBiH-a. Pored slikarstva bavi se ilustracijom, dizajnom i projektovanjem.
Izlagao je na vise jugoslovenskih i republickih izlozbi. Prvu samostalnu izlozbu imao je u Banja Luci 1977. godine. Do sada je objavio preko 30 knjiga ilustracija poezije za djecu i odrasle. Izlagao je na izlozbama dizajna i izlozbama konkursnih arhitektonskih idejnih rjesenja.
Omer Berber, mladji brat Mersada Berbera, zavrsio je arhitekturu a slika od ranog djetinstva i izlaze takodjer. Imao je svega trinaest godina kada je na festivalu djecijeg stvaralastva u Cacku 1962. godine dobio izmedju 23.000 djela prvu od trideset mogucih prvih nagrada. Te iste godine dobio je i Zlatnu medalju na izlozbi djecijih crteza u Krakovu, a i prvu kritiku o svom djelu u kojoj je receno da je :
" raspjevan poput sagala pa i svjeziji i neposredniji od njega". Medjutim, medju brojnom djecom, dobitnicima nagrada iz banjalucke " skole likovne pedagogije" , on je jedan od onih rijetkih koji je ostao vjeran slikarstvu. Vjeran i rastrzan izmedju dvije ljubavi - slikarstva i arhitekture. Za sada , njegova vjernost slikarstvu, ima veci znacaj , a ponovo je krunisana nagradama, ovaj put na izlozbama onih ozbiljnih, zvaničnih likovnih stvaralaca kao sto su " Salon mladih " 1972. godine u Sarajevu i " Svijet u kome zivimo " 1973. godine u Beogradu, a veliko priznanje mu je i ucesce na onoj znacajnoj " Izlozbi mladih BIH ", kada je bio zastupljen slikom " U pocast slikaru M.B. ".
Njegova druga ljubav, arhitektura, prisutna je i u sigurnosti ruke i na slikama , jer u ikonografiji njegovih djela najcesce srecemo konstrukcije tornjeva i kupola, letjelica i strojeva izdvojenih iz svog prvobitnog konteksa i funkcije, kao odjeke nekog drugog i drugacijeg vremena i prostora jer su u ovoj modernoj civilizaciji izgubili dio svoje biti, u onom smislu u kojem su za modernog covjeka postali nefunkcionalni, Omer Berber se crtajuci ih dotakao samog skeleta stvari, bilo da je u pitanju gradjevina ili covjek u njoj i oko nje. A skelet stvari moguce je i jedino docarati crtezom. Stoga, crtez u djelu ovog mladog umjetnika zauzima dominantno mjest i on je gotovo jedini medij za iskazivanje njegovih imaginarnih svjetova punih bujne fantastike, lirike i cinizma, surovosti i strepnje, groznicavosti i kovitlaca nepojmljivih slucajnosti.
Tako je sav taj svijet i taj utisak batiran na liniji, ponekad zgusnutoj i punoj kada simbolise tezinu tog svijeta, ponekad liricoj i istanjenoj kada simblise njegovu nestvarnost, ponekad se pretvara u arabesku, a ponekad zadobija karakter ornamenta. Pore linije, u gradjenju svojih vizionarskih konstrukcija, sluzi se i valerskom komponentom. Da bi docarao prostornost koristi se mehanickim postupkom pomocu americkog retusa kojim dobija iznijansirane sjenke slicne sfumatu i ta valerska komponenta nimalo ne smeta, naprotiv, doprinosi izrazajnosti linearnih tokova, jer sama linija nije uvijek u stanju da njegovu fantasticku viziju izrazi do kraja.
Fantasticka vizija, to je, cini mi se, termin koji najvise govori o temi ovih djela jer,u njihovoj literarnoj potki, u nervaturi njihovih linija ima uznemirujucih oblika razlicitog porijekla, parcijalnih isjecaka iz " svakodnevnog zivota " , hoaticnog niza mnostva sitnica iz najblize okoline, nadrealistickog postupka i krajnjeg strpljenja. Tu je i jedan angazovani stav sto se naslucuje kroz alegorijsku pricu o nekom mogucem svijetu koji kao da je prosao kroz kakvu kataklizmu, jer ti crtezi su ponajprije plod aktivnog interesovanja za covjekovu sudbinu i sredinu, a to su, mozda, i problemi njegove generacije. Zato u ovom djelu postoji jos jedna bitna figura, to je lik pomalo zastrasenog covjeka za kojeg je sam autor u jednom inervjuu Ranku Risojevicu rekao : " Mislim da strah koji danas covjek osjeca prema tvorevinama svoga duha nije privilegija naseg vremena. Obicno smo skloni da govorimo o dehumanizovanoj arhiteturi, tehnici itd. i sve su te rasprave danas popracene nesporazumima, tjeskobom i nerazumijevanjem.
Pred svakom velikom avanturom duha covjek se povlaci na periferiju pokusavajuci iz jedne vremenske i prostorne distance osmisliti i prigrliti ono sto je sam stvorio. Nastojao je da stvori, sa velikom mukom, dijalog s onim sto mu se u prvi mah ucinilo misticnim, halucinantnim, iracionalnim, a ponekad cak i ruznim ( Ajfelov toranj ). Moje figure su obicno locirane sa strane, u magnetskoj pulurasvjeti pokrivene pratecim konstrukcijama koje su se nadvile nad njih poput teske more. " Pa ipak , taj zaplaseni covjek koji se ponekad, u zivotnoj pometnji , strmoglavljuje sa njih, koji se raspinje i uznosi u tim i nad tim cudnim prostorima, na neki simbolican ikarovski nacin, cak i kad je " lociran sa strane ", u djelu ovog umjetnika, stremiza nekim drugim predjelima i uvijek u visinu, a takve, treblo bi, i da budu stremnje istinskog kreatora.
MELIHA HUSEDZINOVIC
UMJETNICKA GALERIJA BiH SARAJEVO
" 30 GODINA LIKOVNOG STVARALASTVA U BANJOJ LUCI"
KATALOG UMJETNICKE GALERIJE BANJA LUKA , 1975.



na vrh