Gradska galerija Bihać
REDŽO KOLAKOVIĆ - 24.06.2000 - 12.07.2000
Akademski slikar , rodjen 1938. godine u Cukovima, BIH. Osnovnu skolu i gimnaziju zavrsava u Bihacu, studij slikarstva nastavlja 1962. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. crtanje, grafika i slikarstvo studira kod prof. Marija Preglja, Slavka Pengova, Rike Debenjaka, Franceta Mihelica, Marjana Pogacnika, Zorana Didka, Gabrijele Stupice i Maksima Sedeja. Diplomirao na ALU u Ljubljani u klasi prof. Gabrijele Stupice, zavrsava slikarsku specijalku 1968. godine u klasi prof. Maksima Sedeja.
Izlaze na mnogobrojnim samostalnim izlozbama i sudjeluje na vise od sto skupnih izlozbi u domovini i inozemstvu : Maribor, Radenci, Ljubljana, Kranj, Skofija Loka, Novo Mesto, Bihac, Sarajevo, Zenica, Rijeka, Zagreb, Beograd, Graz, Berlin, London, Pordenone,...... Dobitnik je vise priznanja i nagrada za stvaralastvo i slikarstvo. Zivi i radi u Mariboru, Slovenija.
EVOLUCIJA PROSTORA I VREMENA
Stvaracki svijet, kakav se zadnjihgodina prikazuje ispod kista akademskog slikara Kolakovica, je svijet izmedju prostora i izmedju vremena, negdje u beskraju, svemiru; je slikarevo ekpresivno likovno sanjarenje o evoluciji; je dah vizije, izrazene u nadrealisticnim zamasima, je takodje impresivna metafora naseg vremena i prostora.
Njegova ulja na platnu i kombinirane tehnike su samosvojna u besteznost usmjerena sinteza praproslosti i sadasnjosti. u tom vremenu se evidentno oslobodio transparentnosti i to je bilo opazeno ispod kista nekih njegovih ranijih radova. Razvoj harmonije boja , vizije, dubine te izkristaliziranje skladnosti izmedju fragmenta i cjeline, perspektive i kompozicije, je primjetljiv. Slikar trazi skrivene poruke u figurativnosti, koloritu i apstrakciji slivanja boja. Izdvojio je crnu boju. Iz pra nista, crnine, se otvorio u svjetlost. Iao je njegov kist u njeznim zamasima, ipak mjestimice stupa u vanvremenost galaksija u svemirskom prostoru. Kod slikanja kombinira lazurne, strukturne i povrsinske pristupe.
Motivno i tematsko seze KolakoviCev likovni jezik baskrajno nazad od njegovih minulih znanih tema; ka prapocetku ka kozmickom jajetu u razlicitim elementima i dimenzijama. Slikar stvara bezvremeno i bezprostorno prvi VELIKI PRASAK - eksploziju bezprostora u bjelinu, u kojoj je skrivena sva duga. Bezprostori se rasprsnu u prostorske opseznosti. Praznina dobija vemensku mjeru. To je kao pocetak slobodnih snova u bjeloj njeznoj figuraliki oblaka.
Tako nastaje slikarev prostor. Drugo dominantno uljno platno je SRETANJE PROSTORA kao jedro nastanka, koje sanja svoju viziju po radjanju i zraci tri dimenzije dogadjanja, kao sto takodjer neke druge slike, na kojima se naslanja slikareva sanjska vizija evolucije. Zato su njegovi stvaralacki zamasi kao vjecna preobrazba u razvoju. S evolucijom prelazi u opustenu zanesenost njeznih suptilnih kolora, koje prekrivaju figuraliku. Iz te se probrazi u bijelu svjetlost. Svaka slika je trenutak za sebe izvan vremenskih i prostorskih opseznosti. Svaka za sebe sjaji posebnu besteznost, i ako je okrenemo uspravno, vodoravno ili naopako. Kako god okrenemo sliku, prikazuje se novo bilo zivota, novo vidjenje s novom figuralikom bilo gdje u bestezinskom prostranstvu svemira.
KolakoviC ignorira proporcije. Svaka slika je trag neprekinjenih dogadjaja, udruzenih u vremenu i prostoru. Njegov likovni svijet je dakle suptilan, lirsko nadahnut svijet njeznih nijansi boja i zastora. Iz njih grana prostranstvo, koje je oslobodjeno zemaljskih i nebeskih spona, svaka je slika zarptica u breztezinskom prostoru; je ljepota i slikarska masta poezije boja, kompozicije, prostora, kojeg slikarev govor radja kao iz snova njeznih maglica pranastanka . Na slikama je borba svjetla nad tamom. U viseslojnoj cjelini ne ide se za detaljima, nego za sanjskim obrisima s njeznim koloritom.
Moderni likovni razmasi ne zele upadati u oci, to je smirenost tehnopoetske ravni. Potez je cist, prelivajuCi se iz prostora u prostor, iz prasvijeta u svijet. Na primjer slika NJENO SVANUCE su moguCi snovi nedozivljene ljubavi; uoblicenje DJEVOJCICE I VJETRA je oslobodjeno likovnog balasta. Isto tako izrazajna vieslojna je slika PRICA O BASTED, postavljena u prostor.
Likovi odaju svjezinu, optimizam evolucije, dozivljanje podsvijesti, metaforiku naseg vremena. U eksplicitnim nadrealisticnim izlazima slikar prelazi granicu izmedju neba i zemlje. Ne zaustavlja se u nekom odredjenom stilu, da bi zadovoljio verbalne ocjene kriticara. Zato stvara sve od pocetka. U svojoj likovnoj viziji dozivljava nastanak svijeta iz bezprostora, viziju kozmickog jajeta, koje vodi u opseznost evolucije bez ogranicenosti.
Posto su slike s posebnom tematikom likovno estetske, u boji,figurativno harmonicno ulivene, predstavljaju besteznost u prostoru, iza njihove naizgledne staticnosti se uveliko dogadja, imaju svoju prepoznatljivu psihologiju i dramatiku.
Miroslav Slana - Miros , slovenski publicist



na vrh