Gradska galerija Bihać
IZLOŽBA DŽEKE HODŽIČA 18.09.2001. - 08.10.2001.
Biografija

Rođen 1950 godine u Godijevu, Sandžak, Crna Gora. 1965 - 70 završio umjetničku školu u Peći. Diplomirao na likovnoj akademiji u Sarajevu 1977 godine. Živi i radi u Sarajevu.

Trg nezavisnosti 16/5, 71000 Sarajevo
tel / fax. 00 387-33 - 456 - 859

Likovna filozofija mističnog

Za uobličenje svoga umjetničkog svijeta Džeko Hodžić nije tražio u tokovima modernog mišljenja čija je osnovna rezultanta osjećanje tjeskobe, niti ga je smještao u povijesne koordinate gdje bi se umjetnički iskaz parafrazirao nekim ideologemima koji umjetnost uglavnom svode na razinu "ancille", nadahnuće za svoju umjetnost i on je potražio u davnim naslagama svijesti, u primordijalnim njenim načelima, gdje su se iskustva taložila u vidu misterija, tajnovitih vizija u kojima su sve stvari, ma od kakve tvari načinjene , isijavale iz sebe tajnu mističnog zova kojom su se zlo i dobro razaznavali tek slutnjama koje su se nosile u nutrini bića kao nada, vjera i dobrostivnost prirode.U tom slučaju čovjekove svijesti, bitno određene prostorom u kojem se obitavalo, nalazio se arsenal formi kojima se moglo postći opredmećenje svih tih komplekasa, i od kojih se mogla izgraditi jedna filozofija mističnog,što njegovo slikarstvo i jeste.
To nije vapaj za povratkom prirodi, niti je čežnja za iščezlim svijetom , to je otkrivanje one energije koja je još uvijek produktivna, u kojoj sejoš mogu prepoznati oni zdravi proplamsaji kojima se inaša moderna svijest može pozvati na egzircir mogućeg ozdravljenja. Sa takvom filozofijom mističnog Džeko Hodžić je izgradio jedan svijet koji se smješta na rubove čarobnosti, poezije, bajkovitosti i ljepote.Oblici, kojima se koristi, plod su čiste fantazije, neumormog rada svijesti koja ne želi da koristi već viđeno, koja ne pristaje na deskripcije, već traži do sada neprokušane forme koje žele da budu u neposrednom korelativnom odnosu sa vizijama tog magičnog svijeta koji se javljana rubovima poganstva i novog procesa bogoštovlja kojim se čovjek, zapravo, počeo oslobađati prirode kao rodnog prostora.
Istina , sve je počelo od jednog oblika koji je čovjek već uveo u svoj prostor - oblik trnke, prvobitne forme košnice. Trnka je prapočelo, oblik iskoni, misterij, oblik nade, ali i kolijevka čudesnog kao osnove za formiranje svijesti. U egzaltaciji čudesnog, koju je pronašao u toj beskrajno jednostavnoj formi u kojoj kao da je otkrivao i nešto antropomorfno, u toj antropomorfnost i započinjalo svoju egzaltaciju čudesnim, koja će do izražaja doći u nekim kasnijim njegovim radovima, Džeko Hodžić je pronašao neiscrpne mogućnosti variranja,preobražavanja, razudivanja oniričnog sa naglašenim erotskim zasadima.
To je neki nadrealni pejsaž, smješten na rubne prostore magičnog realizma kao reducirane forme nekih džinovskih kaktusa čiji se oštri vrhovi zarivaju u tkivo zračnog omotača i tako ostaju u svojoj neprikosnovenoj vladavini prostornog noštavila. To je novina koju je u bosanskohercegovačko slikarstvo unio Džeko Hodžić, sa tako naglašenim oznakama autorstva da se ona ne može slijediti i ne može utjecati na nove generacije. Ono ostaje samo za sebe, neponovljivo. Njegove izmaštane forme, izvedene iz oblika trnke, imaju svoje volumene, svoju oprostorenost pa se, s pravom, možemo pitati : da li se ovdje radi o skulpturama "Skulpturama sa obojenim površinama ili trodimenzionalnim slikama"
VOJISLAV VUJANOVIĆ likovni kritičar



na vrh