Gradska galerija Bihać
Admir Mujkić 17.05.2001. - 31.05.2001.
Akademski grafičar, rodjen 23.05.1972. godine u Sisku, Republika Hrvatska. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za grafiku u klasi profesora Dzevada Hoze. Ucestvovao u vise skupnih izlozbi, dobitnik je nekoliko konkursnih nagrada. Trenutno zivi i radi u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Adresa: 71000 Sarajevo Jekovac 32 A
tel. 033 532 554
e-mail : otokar23@yahoo.com

Akt umjetničkog stvaranja se sastoji u iznalazanju izvanrednog stanja ravnoteze,unutar stvaraoca, odnosno stvaraoca i svijeta. Iznaci to stanje, "zaviriti u sebe" , "dokuciti unutarnje pejsaze", "probuditi se u snu", ili, naci tanahnu nit "medj javom i medj snom" izuzetan je umjetnikov napor.
Po nacinu odnosa prema svijetu, iznalazenje tog izvanrednog sklada bliski su u metodu sufija i umjetnika. Sufija, koji iznalazi unutarnji balans i ravnotezu sa svemirom, sa njim preklapa svakodnevni i iskustveni svijet. Umjetnik trazi balans izmedju unutarnjeg sebe i vanjskog svijeta. Admir Mujkic utvrdjuje i uporedjuje dva iskustva, spoznaje i usvajanja svijeta. Ponekad je dva iskustva teze preklopiti.
"Putovanje i trrazenje" oznacavaju fenomenoloski karakter ostvarenih grafika, gdje je "slika u slici" osnovni koncept. Ovakvo putovanje otvara bezgranicne prostore svakodnevnih pojava i samog zivljenja, nesumljivo vezano za kulturni obrazac Bosne i njenog islamskog karaktera. Istrazujuci pojave i njihove slike i paslike, Admir Mujkic uocava bezbrojnu pojavnu slojevitost, ali se, ipak, tematski zadrzava na motivu bajke i mita. Sama tehnika "putovanja" oznacava svojevrsno "vertikalno kretanje" od povrsine slike kroz dubinske slojeve pojave.Ali... moguce je putovati i "horizontalno" jednim jedinim pojavnim slojem, kroz oblik vrha lista ili nijansu neke boje. "Putovanje" je ovdje oznaka za nacin promisljanja svijeta i likovnog djelovanja, jednovremeno. Vertikalnost " slike u slici" , ili " slike kroz sliku" , oznacava da se vremenske atribucije dokidaju.
Antropomorfno covjeka je prvi prozor i prvi sloj koji se odbacuje. On je prisutan samo iz razloga svjedocenja tog odbacivanja. Bitna je unutarnjost covjeka. U iscitavanju grafika Admira Mujkica, jedna se metafora namece: Svojevrsni metafizicki valjak ( supstitut grafickog valjka i prese) vrtnjom upija i reflektira svjetlost. U bljescima svjetlosti, jednovremeno radjanja i umiranja, trajanja i netrajanja, kratkotrajnosti i vjecnosti.... radjaju se, otiskuju se ireflektiraju slike. U takvom se stvaranju organsko -linijski udvojeni oblici samih grafika ispravljaju i plesu, komplementirani prvim i vjecnim ritmom praskozorja, svjetlom provocirajuci radjanja i otvaranja zabravljenih prostora tame....Ko ima unutarnje oko, poput onog sto ga ima Admir Mujkic, moze vidjeti slike zacudnog i bajkovitog svijeta, koji otkrivenim holizmom poziva....

Sarajevo, april 2001.g. Dr. Fehim Hadzimuhamedovic



na vrh