Gradska galerija Bihać
MENSUR VERLAŠEVIĆ 05.- 20.05.2009.
BIOGRAFIJA

Mensur Verlašević rođen je 02.02.1950. godine u Visokom. Školu za primjenjenu umjetnost završio je 1969. godine u Sarajevu. Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1974. godine u Zagrebu, na odjelu za grafiku, u klasi profesora Alberta Kinerta. U klasi istog profesora završava i postdiplomski studij 1976. godine . Član je ULUBIH-a od 1975. godine.


OPTIČKE MREŽE MENSURA VERLAŠEVIĆA

Svoju likovnu interpretaciju svijeta, vlastitu likovnu osjećajnost ili, drugim riječima, svoju likovnu pripovijest Mensur Verlašević razvija, dimenzionira i bitno određuje izborom svog ( njemu očito bliskog) temeljnog izražajnog sredstva; crteža. Taj izbor sasvim sigurno nije proizvoljan ( u smislu da bi, u izražavanju umjetnikove autorske osjećajnosti, mogao naprosto biti konvertiran nekom drugom likovnom tehnikom ili sredstvom), nego
( u Verlaševićevom slučaju) predstavljaju neku vrstu "nužnog" izbora, "nužnog" u tom smislu da baš crtež kao izražajna tehnika u najvećem stupnju odgovara umjetnikovoj prirodi, tačnije, da se svojim izražajnim kapacitetom, takoreći, poklapa sa unutarnjim ustrojstvom Verlaševićevog senzibiliteta, sa habitusom njegove osobne likovne percepcije. Drugim riječima, Verlašević se u mediju crteža, takoreći, osjeća najbolje, mogućnosti koje mu nudi crtež on koristi i artikulira u samosvojnom autorskom izrazu.Samosvojnost tog Verlaševićevog kretanja u crtežu i sa crtežom sastoji se, zapravo, u tome što je on karakter i kapacitet crteža, takoreći, iskoristio u oblikovanju kompleksnog vizualnog ( slikovnog ) događaja na likovnoj plohi, pri čemu je crtež izričito oslobodio od tradicionalnih ili "kanonskih" zadataka crteža, naime od njegove referencijalne zadaće, od funkcije (re)produkcije realističkih formi, od statusa mimetičkog sredstva, od prikazivačke zadaće u matrici realističkog prikaza "stvarnosti". Verlašević se, naime, vraća na elementarnost ctreža, naime, na mikro-elemente crte/linije, koje uzima kao polazne gradivne čestice u oblikovanju apstraktne plošne strukture, koja ne referira neki konkretni ? predmet? ili oblik, nego referira samu sebem, naime, kao apstraktni strukturni odnos gradivnih mikro-elemenata, čiji je likovni rezultat vibranta, dinamična optička ploha, optički događaj. Izgleda da Verlašević u svom postupku, ili u pripremi rada na plohi, takoreći mentalno ( a potom i konkretno, u činu crtanja, na stvarnoj plohi papira), fragmentira, usitnjava, drobi izvorni kontinuum pra-linije, pa tako usitnjeni linearni materijal, sitne fragmente linije unosi, upisuje, ucrtava u plohu, stavljajući in u uzajamne odnose, koje na makro-planu rezultiraju cjelovitom optičkom plohom, u kojoj je na djelu očita interakcija dijelova i cjeline (mikro-potezi funkcioniraju samo u međuodnosu i samo unutar cjeline, kao što, obrnuto, cjelinu sačinjava samo vibrantna interakcija dijelova = mikro poteza, crtica, tačaka ili mrlja )...............................................................................

Sulejman Bosto



na vrh