Gradska galerija Bihać
RENATA PAPIŠTA 02. - 22. 04. 2009.
BIOGRAFIJA

Renata Papišta rođena je u Sarajevu 4.5.1981 godine. Po završetku školovanja u Srednjoj školi primjenjenih umjetnosti 2000 godine , upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti, također u Sarajevu, odsjek Grafika, u klasi profesora Salima Obralića. Diplomirala je u januaru 2006 godine na odsjeku Grafika u klasi profesora Dževada Hoze.
Po završetku studija , u sklopu exchange programa odlazi u Pariz na L´Ecole Nationale Superieure des beaux - Arts, gdje se usavršava u oblasti serigrafije i fotografije. 2009 godine završila je postdiplomski studij na Sarajevskoj akademiji u klasi profesora Dževada Hoze i bavi se eksperimentalnom grafikom koju naziva SKULFIKA, premda se istraživanje bazira na objektima koji su osnova za grafizam.
Od 2006. godine član je ULUBIH-a, a s kolegicom Huseinović čini Tandem Roulettes.
Dobitnica je nagrade na 6. internacionalnom studentskom bijenalu 2005. godine u Makedoniji, nagrade za grafiku "Kenan Solaković" na Salonu mladih 2007.godine, te nagrade "Sarajevo u djelima likovnih umjetnika" 2008. godine.
Do sada je izlagala na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te je uzela učešće na bijenalima, trijenalima, festivalima, kolonijama........

Kontakt: parenci@hotmail.com
Tel. + 387 61 689 172


POVODOM IZLOŽBE RENATE PAPIŠTE

Kada pođete s namjerom da vidite grafike Reante Papište, ne očekujte da ćete biti samo neutralni posjetilac jedne od izložbi. Papištin "živi grafički svijet" uvući će vas u svoju beskrajnu igru likovnosti, tehničkih dosjetki, svjetla, imaginacije i duhovitosti. Svaki grafički list ove, po godinama , mlade autorice izlazi iz svojih "materijalnih" i primorava vas da ga zagledate, "čitate" i ponovo mu se vraćate.
Renata Papišta je izložbu po nazivom 3 u 1 u Gradskoj galeriji u Bihaću koncipirala u tri segmenta : Šta djeca znaju o zavičaju, Vođeni Zapisi i Apokalipsa Grafike.
Sam naziv ove izložbe već nas uvodi u autoričin način razmišljanja i pogled na svijet; samoironija i britki sarajevski smisao za humor i suštinu.
Možda bi naziv izložbe mogao biti i ALL in 1 , s obzirom da je ovom izložbom obuhvaćen veliki dio Papištinog dosadašnjeg rada i istraživanja u grafici; bez obzira o kojem segmentu ove izložbe govorim, bez obzira kojom se grafičkom tehnikom autorica poslužila, da li je to plošni ili duboki tisak, ili su to tiskani listovi koji su se odvojili od svoje dvodimenzionalnosti, izbija energija orginalnosti, promišljene likovnosti i isitinske strasti za grafički izraz.
Dio ove izložbe pod nazivom Šta djeca znaju o zavičaju čine grafički listovi njenog diplomskog rada ( višebojna litografija, serigrafija) koji su rađeni, najvećim dijelom, u okviru nastave na završnoj godini studija.
Bila sam u prilici da pratim ove grafike još u nastajanju i kada bih ušla u klasu u kojoj je Renata radila , često bi se na tim listovima pojavljivao neki sasvim neočekivani element, koji je poslije još dugo tražen i razrađivan u svojoj teksturi, tonu i obliku.
Strpljivo i dugo nastajali su ovi listovi koji sada odišu spontanošću i lakoćom.
Rađeni kao ciklus, ni po čemu se ne oslanjaju na šematska rješenja.
Svaka grafika je likovno simbolička i priča i pitanje za sebe i za posmatrača.
Grafike Vođeni Zapisi, intimnije od ostalih na ovoj izložbi i samim formatom, su otisci bilješki autoricinih impresija okolinom, zbivanjima, osobnim nedoumicama i istraživanjima.Poput nekog likovnog dnevnika nižu se različite stranice, negdje tihe i meditativne, ponegdje virtuozne u potezu, skoro prazne ili prepune; različite kao i autoricine dileme, ali i prepoznatljive po Papištinom ?rukopisu?.
Apokalipsa Grafike naziv je djela ove izložbe i naziv Renatinog magistarskog rada u kojem su predstavljene ambijetalne grafike - objekti.
Ove grafike poletjele su i rasprostrle se u prostoru i svjetlom i sjenom,otkrivajući posmatraču likovni kvalitet i svog naličja i nutrine, Intrigantne i zavodljive, s nekoliko lica, sa svojim krilima i blještavošću transparenata, ipak odišu jednostavnom, skoro religioznom duhovitošću.
Ove grafike - anđeli ulijevaju nadu da grafika ipak opstaje i da je Sudnji dan grafike još daleko.
Grafika često umjetnike grafičare zavede svojom tehnologijom i mogućnostima, te je nerijetko slučaj da prvotni umjetnikov naum i likovnu ideju uguši želja za manifestiranjem tehničkih i zanatskih vještina. Grafički listovi postaju poligoni egzibicionističkih predstava grafičkih umjijeća i neprisustvo likovne vrijednosti postaje povod za tehnološku mistifikaciju.
Papišta, tehnološki iživljena, zrelo i suvereno vladajući likovnošću i tehnologijom, pažljivo odabire i komponuje elemente koji, kao cjelina, zrače svježinom i čitljivoću.
Snažni Papištin grafički instinkt dominira cijelom postavkom ove izložbe.

Amela Hadžimjelić - Kečo



na vrh