Gradska galerija Bihać
VLADIMIR HERLJEVIĆ 23.05. - 11.06.2002.
ŽIVOTOPIS


Vladimir Herljević rođen je 12.07.1930. u Varešu. Gimnaziju završio u Zenici 1949. Akademiju likovnih umjetnosti / smjer kiparstvo / završio 1956. u Zagrebu. Postdiplomski studij Majstorsku radionicu Antuna Augustinčića pohađa od 1956. do 1960. Kao bliski suradnik ostaje surađivati sa majstorom Augustinčićem još 23 godine, sve do njegove smrti. Samostalno je izlagao 1969. u Zenici, 1991. galerija Urlich, Zagreb, 1994. galerija Kordić, Velika Gorica, 1994. Del Bello Galeri, Toronto, Kanada. Od 1956. do 1990. realizirao je 30-tak spomeničkih i ambijentalnih skulptura u javnim prostorima. Autor je niza portreta. Živi i radi u Zagrebu.

Stan: Kukuljevićeva 34, tel.48 22 788
Atelje : Jabukovac 10, tel: 48 10 771

PREDGOVOR

Osvojiti prostor u kiparstvu tradicionalnog izričaja zahtjevni je umjetnički zadatak koji traži sintezu klasične estetike i moderne likovne osjetljivosti. Vladimir Herljević vjeran je motivu ženskog akta koji je u povijesti umjetničkih stilova konstanta interesa umjetnika. Na toj potki, nadahnućem i osobnošću izraza izgradio je prepoznatljivu poetiku.Poštujući figurativnost sa sačuvanom čitkošću motiva Herljević je preobrazio predložak do izgleda u kojem će se sjajno povezati mjera anatomske činjeničnosti i likovno nenametljiv stupanj stilizacije. Smirene forme jasne siluete tvore figure u različitosti položaja, s prevladavanjem sjedeće poze, zaustavljene u kružnosti obrisa, odnosno blagoj otvorenosti tog zamišljenog kruga.
Sama kompozicija sugerira smiraj i poetičnost sadržaja, potencirana mekoćom forme, proizišle iz glatkoće obrade bijelog mramora.Površina je dovedena do blistavosti materijala, njegove plemenite tvarnosti kojoj profinjena igra svjetlosti i sjene daje novu dimenziju. Za Herljevića je mramor materijal likovnog vitaliteta. Samodostatna ljepota kamena traži uvjerljivost i izdržljivost izraza poradi uspostavljanja dijaloga ideje i materijala, ostvarivanja sklada na svim razinama djela. Atraktivnost motiva i lirska konotacija prizora vodilje su dojma izgrađenog na likovnoj logičnosti i odmjerenoj napetosti plohe marno odnjegovanih u svim segmentima skulpture i izvanjskog luka koji opisuje skulpture i unutrašnjost partije zatvorenosti lika. Naznaka opisnosti, primjerice na licu, dostatna je za figurativnu čitkost, sukladnu sadržajnoj odrednici djela. Akt živi u ozračju bezvremenog, no i upisan je u naše trajanje s postojanjem, moguće, negdje na obali Mediterana.
Motiv akta sam po sebi nosi erotski prizvuk. Herljević senzualizirana stanja dovodi do liričnosti, smirenosti i svjesnosti ljepote. Mekoća oblina dosljedno je provedena u svakoj partiji skulpture, a tijelo dobiva podatnost uprisutnjenu i u stidljivosti lika. Komorni formati prate liričnost scene, no prikaz zaokruženošću scene podnio bi i znatno veće dimenzije. Prikrivena monumentalnost ostvarila se u Herljevićevim spomenicima, poput akta Djevojke sa Une.
Iz klasičnog akta Herljević je krenuo ka slobodnijoj formi, loptastom obliku, kojeg se i jezgra i oplošje odrđuju figurom. S perforiranjem površine, ulaženjem u prostor u čvrstoću mase, s volumenom kojeg baš otvori, odnosno nagriženost epiderme približavaju čitljivosti lika.Povremena primjena crnog mramora stvara dojam reprezentativnosti vidljive i u varijacijama srodnog motiva. Herljević i u relatvno malim pomacima ostvaruje likovnu intrigantnost u istovremenoj strogosti i razigranosti oblika, koncentrata i bujanja. Akt je više u slutnji no u tjelesnosti lika, donekle i približen znaku. S likovnim aktivitetom kojim realističniii akt doživljavamo u njegovoj metamorfozi.
Drugačija razina promatranja u ukupnosti figura mogla bi se razumjeti i kao nota dramskog, drugog pola visoko senzibiliziranoj formi. No razlike u biti nisu znatne, jer početna modelacija prati isti taktilitet oblika. Herljević unutar suvremene hrvatske skulpture zasigurno ima vidno mjesto. Izvan avangardnih strujanja stvara autentične vrijednosti. U djelu kojeg je ljepota vodilja, a talenat i vještina ruke sastavnice umjetničkog kontunuiteta. U sublimiranoj ljepoti koja se mora osjetiti.

Stanko Špoljarić



na vrh