Gradska galerija Bihać
IZLOŽBA HARIS REKANOVIĆ - 20.03.1003. - 10.04.2003.
Biografja : Slikar Haris Rekanović rođen je 1974. godine u Bihaću. Objavio je tri knjige poezije. Bavi se performansom.

IZ PREDGOVORA

Ko je Haris, Rekanović? Umjetnik, ili dijete koje se prodaje igri? Ili, i jedno i drugo? Ili tek nesporazum vremena i prostora, fizičkog svijeta i trajanja ? U moralnom smislu on je buntovnik.; u estetskom - otac samom sebi, okašnjeli dadaista .U suštini zbir svega i svačega ; i slikar , i pjesnik, i neko ko stalno za ono što radi traži kao alibi scenu. On spaja govor i muziku, pravi perfomanse, hepeninge, ili u hodu pokazuje ono što stvara. Jer ni slika, ni pisana riječ, nisu dovoljni. Iz glave mu se otima orginalni san , iz usta mu bježi psovka među svijetom, a boja jaka , sirova kao na urođeničkim maskama, iz okvira se cijedi. I zato , valjda, sve oko njega traje kao jedan eksperimentalni teatar, gdje besmisao jedino može smisao naći.
A sve je viđeno. Ništa nije viđeno. Život je san ludaka i uvijek je malo drugčiji. I kod Harisa je tako, kao u takvom snu, bez ponavljanja, bez nepotrebnog ugledanja, bez teorijskog opravdanja, bez patetike. Uostalom, Haris je jedan od onih malobrojnih poratnih umjetnika koji nastoje na svaki način pronaći svoj identitet, ali ne kao puko larpurlartističko izražavanje, nego spajanjem disanja i pisanja u doslovnom smislu, ''stanujući pjesnički''. Ono što on predočava oku, uhu, pa , ako hoćete, i ljudskoj savjesti je kritika, konstruktivno - destruktivna negacija ili, još bolje, žestok šamar društvu i društvenim prilikama u našem okrajku svijeta.
A tako , izgleda, i treba, jer po nekakvoj pjesničkoj vokaciji Rekanović je pripadnik bitničkih repova, koji se na sreću, do danas povlače, i ne podvijaju. Njegovo scensko djelovanje je dosta joneskovsko i podsjeća na neke kulturne događaje s kraja šezdesetih, a slikarstvo mu je nekakav neodadaistički izdanak, idilom bez pravog imena, na što Haris, vjerujem, i ne obraća pažnju.
On možda i ne zna da je pokret dada, nastao u vrijeme prvog svjetskog rata kao književni i artistički odgovor asurdom na apsurd rata, odavno prošao. To se njemu, čini se, prirodnim slijedom stvari desilo. Istorija se ponovila i on je spojio po starim šavovima spojio sve što se spojiti može u jednu veliku psovku nihilizma. Otud to artističko mucanje u njegovim likovnim djelima, koja su krcata infantilnim crtežima, ravnim onima što ih švrljaju djeca , s tom razlikom što su Harisovi crteži provokativniji od dječijih ; drski i groteskni, nabacani po svim raspoloživim materijalima, rugaju se svemu. I imaju snagu grafitija. I estetski sklad pop - arta , s naglašenim elementima sarkazma, negacije svake logike i mistifikacije, oslobođeni svakog smisla.

Husein Dervišević



na vrh