Gradska galerija Bihać
IZLOŽBA IRFAN HANDUKIĆ 27.11.2003. - 17.12.2003.
BIOGRAFIJA

Irfan Handukić rođen je 01.9.1950. godine u Bihaću. Pedagošku akademiju, Odsjek likovne umjetnosti, diplomirao u Sarajevu 1973. godine. Pedagoški fakultet na Odsjeku za likovne umjetnosti u Rijeci diplomirao na odjelu za grafiku. Postdiplomski studij na Odsjeku grafike magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Zaposlen na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Adresa : mr. Irfan Handukić, akademski grafičar Atelje : Prve zeničke brigade 7a Zenica, BiH Telefon : 387 032 406 012 E-mail : Wesite: miz.ba/irfan_handukic

IZ PREDGOVORA
GRAFIČKA TVARNOST DUHOVNIH KRAJOLIKA

Grafički izražaj Irfana Handukića odaje gotovo opsesivnu sklonost mediju, iznimnu grafičku kulturu teksturno bogatu, taktilnu, strukturno razvedenu - danas rijetku u općoj degradaciji vrednovanja grafičkog multiorginala. U tom svjetlu Irfan Handukić je iznimka.On je zanesen i samosvjestan grafičar koji usredotočno zalazi u najdublje slojeve mettiera izražavajući njegove ekspresivne i semantičke razine i odoljevajući izazovu "lakoće stvaranja" , u bilo kakvim novim medijima, ustrajava na perfekcionizmu kojeg nije lako dosegnuti. Ostajući u granicama polja "slike", ne preispitujući i ne razgrađujući konvencije koje se danas čine presudnim za uvrštavanje u trendovske tijekove, Irfan Handukić je umjetnik solipsist koji egzorcistički istražuje i pročišćava u otiscima guste strukture duhovnih krajolika.
Duboki tisak - bakropis, mezzotinta, aguatinta , reservage - pojam je alkemijskog savladavanja polja matrice. Graviranje, rovašenje, zrnjenje ploče postupci su gdje samo vještina, iskustvo, intuicija mogu predvidjeti anticipiranu sliku u konačnici otiskivanja. Ipak u ovoj pohvali vještine treba naglasiti da nije samo riječ o njoj već o slojevitoj gradnji, svojevrsnoj idealnoj primjeni , rekli bismo i strastvenoj , likovnog izričaja tehnike u gradnji slike. Oštobridi otisci izrezanih ploča obuzdavaju mrke korozivne teksture, tonalna prelijevanja, kloazoniraju i zadržavaju akcente boja.
Intenzitet barokne bujnosti obuzdava se plošnim superponiranjem ili srazom i kontrastom tehnike. Netom rastvoreni predio zatvara se. Netom izrađeno crnilo zasječeno je svjetlom. Kada se razvija organska struktura, ona biva zastrta anorganskom površinom. Isto je s poigravanjem obrisa ploča čiji se otisci skoro otkidaju iz svjetlosne supstance papira i izmiču mu tvarnošću da bi ista tvarnost postala varljivom u trenutku kada je bjelina netaknuta jetkanjem ugrađena u kompoziciju. Kad pomislimo da smo na bijlome, na marginama ili na kraju toga zgusnuta fanatičkog prostora sučeljavanja suprotnosti, izbijaju slijepi otisci kao utisci.
Irfan Handukić u svakom otisku stvara tvorbenu dramu u kojoj se međusobno i iz otiska u otisak mijenjaju odnosi između geometrijskog racija i oniričkog oblika nejasna podrijetla, ali koji nosi jasan naboj emocionalne napetosti. Izvan prikazivačkog i narativnog, izvan simboličkog i metaforičkog, ne bježeći od amblematskog i arhetipskog, gradi krajolike , ne jedan i ne određeni krajolik nego fraktalnu i slojevitu arhitekturu odraza i planova u koju se upliću i kaligrafija i gesta, ravnobrida geometrija i krivulja, svjetlo i tama, boja i izjedajuća korozija, transparencija i gustina
MARGARITA SVEŠTAROV ŠIMAT



na vrh