Gradska galerija Bihać
IZLOŽBA AMIR OMEROVIĆ - 08.09. - 25.09.2005.
BIOGRAFIJA

1971 Rođen u Bremenu , Njemačka, djetinstvo u BiH
1993 - 1994 Gimnazija za stvaralaštvo u Bremenu
1996 - 2002 Studira kiparstvo na ''Hochschule fuer Kuenste'' u Bremenu
1998 - 1999 Studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu
2001 Studij na Kunsthodischuk Berlin
Suosnivač Udruženja ''Ars Bosnae'' DAAD, nagrada za strane studente
2002 Diploma na ''Hochschule fuer Kuenste'' u Bremenu
Član Udruženja umjetnika ''BBK''
2003 Postdiplomski na ''Hochschule fuer Kuenste'' u Bremenu
Nagrada za skulpturu na 2. bijenalu minijature, BKC - Tuzla
od 2004 Atelje u luci u Bremenu
2005 Član ULUBiH-a
od 1998 Učešće na kolonijama u Austriji, Njemačkoj, Italiji,
Francuskoj i Bosni i Hercegovini

PREDGOVOR

Pored činjenice da je ozbiljan stav u skulpturi Amira Omerovića apsolutno prisutan, tek kroz igrajući pristup one dobijaju svoj nezamjenjivi karakter.
Život odlučuje o temama, tako da nije čudo što u njegovim skulpturama često preovladavaju odsnosi dviju ili više figura. Dobar primjer za to su ''Bokseri'' ili ''Zastavice'' gdje geografska pripadnost kroz prikazivanje dvojice boksera dolazi u formu. Na istim primjerima je formalin razvoj jako dobro vidljiv, gdje je početno dosta precizno modeliranih boksera nastaju slomljive, osjetljive figurice od žice.
Ovaj razvoj se može svesti na jedan spontani, zaigrani stav umjetnika. U radovima ''Ribica'' je vidljiv otvoren stav i prihvatanje slučajnosti u radu. Kroz lijevanje u bronzu upotrebljeni sastojci sculpture gube njihov identitet, kroz što skulptura postaje jasnija i apstraktnija.

Djelomično nedostignuto kroz jednu skulpturu, Omerović pokušava postići kroz kombinaciju više skulpturica u jednom redu. Time je poboljšana mogućnost prikazivanja, npr. pokreta ili sadržaja u radu.

Odveć filigrane skulpture su se u zadnje vrijeme razvile u još skurilnija prikazivanja u žici i bronzi.

Filigranost je postala još bitnija kroz odstupanje od modeliranja jasnih formi u korist prikazivanja u žici.

''Ruka koja se brzo pred očima kreće ostavlja utisak samo sjene ili već u tom momentu taj pokret pripada prošlosti.''

Kako stvari stoje, to je jedan povratak sa novim malim skulpturama rađenim formalnim govorom u veće formate na pano.


Markus Berlin



na vrh