Gradska galerija Bihać
ISMET MUJEZINOVIĆ - 16.12. 2004. - 10.01.2005.
Predgovor

Mujezinovićeva umjetnost ima i svoje granice : veoma određene, svjesno postavljene. Okrenuta je odlučno životu ? ovostranom i ovozemaljskom , ne istražuje nevidljivo, ne halucinira, ne fantazira, ne bavi se metafizikom. Po njemu, ovaj život ima u sebi dovoljno razloga za postojanje da bismo mu tražili druge i drugačije korijene i ciljeve. Čovjek je u njemu gospodar svog svijeta : on je taj koji ga mijenja i koji, mijenjajući ga ,mijenja sebe samog. Čovjek demiurg, čovjek revolucionar, čovjek borac.
Ovom ovako isključivo postavljenom idealu mogu se, kao i svakom drugom , naći zamjerke : recimo , da je jednostran. Može mu se zamjeriti heroika, patos, retorika, stavljanje čovjeka u centar svemira ? sve osobine nepopularne u naše današnje depoetizirano doba. Ali ne može mu se osporiti snaga koja vuče korijenje iz najdubljih dijelova ljudske psihe što u težnji za svjetlošću bije boj sa silama mraka. Pogotovo se umjetniku ne ože osporiti pravo da bira svoj ideal. A snagu njegove umjetnosti nećemo mjeriti idejama izvan njegovog svijeta, već po tome koliko je uspio da sebe i svoju vjeru pretoči u likovnu realizaciju tog ideala.
Nisam sigurna da je vrijeme za revalorizaciju Mujezinovićevog opusa posvećenog revoluciji došlo , ali možda ono i nije tako daleko kako bi nam se to moglo učiniti u prvi mah. Onog časa kada svi mi budemo spremniji da prihvatimo pluralističnost i polivalentnost mišljenja i izraza u suvremenoj umjetnosti umjesto jednostranog aršina novog i nevidljivog, uvjerena sam da će i Mujezinovićevo stvaralaštvo biti vrednovano onako kako to ono svojim kvalitetom zaslužuje.

Azra Begić ( 1977)

Biografija

Ismet Mujezinović je rođen 2. decembra 1907. godine u Tuzli. Osnovnu školu, mekteb i ruždiju pohađao u Tuzli, a gimnaziju u Tuzli i Sarajevu. Završio Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetni obrt u zagrebu 1929. godine. U periodu od 1931. do 1933. godine boravio u Francuskoj , gdje je, između ostalog, posjećivao muzeje i galerije, ateljee francuskih slikara ? Lota, Ortisa i drugih. Po povratku iz Francuske boravi u Zagrebu, Bijeljini i Tuzli. Nakon odsluženja vojnog roka u Bileći ( Škola rezervnih oficira) nastanjuje se u Sarajevu, okuplja ?Mlađe? , izlaže sa ?Petoricim? i ?Cvijetom Zuzorić?. Formiraju se umjetnička udruženja
?Četvorica?, ?Krug? i ?Collegium artisticum? u čijim se akcijama značajno angažuje. Vjeri se sa Marijom Sisarić. Sa grupom intelektualaca okupljenih oko ?collegium? vrlo često boravi u Vojkovićima?.. U NOB-u učestvuje kao borac , propagandist, novinar, glumac, redatelj. Ilustruje i uređuje mnogobrojne zidne novine, četne, bataljonske i brigadne novine . Učestvuje u ilustrovanju ?Borbe?, ?Narodnog oslobođenja?, ?Krajškog udarnika?. Za vrijeme boravka u Foči radi u tehnici Vrhovnog štaba, vodi dramsku sekciju, priređuje izložbu antifašističkog plakata sa kolegama Vojom Dimitrijevićem, Pivom Karamatijevićem, Juricom Ribar i Milom Vujovićem. Za vrijeme Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću , dekoriše dvoranu u kojoj je održano zasjedanje. Crta portrete maršala Tita i savezničkih državnika. Istu salu dekoriše i za vrijeme Prvog zasjedanja USAOJ-a . veoma je aktivan u Klubu umjetnika partizana u kome su radili Moša Pijade, Đuro Tiljak, Pave Savić, Ivan Goran Kovačić, Skednder Kulenović, Voja Dimitrijević, Veselin Masleša, Pivo Karamatijević, Dušan Nedeljković i drugi. Učestvuje u pokretanju, ilustrovanju i uređivanju ?Fronta slobode? zajedno s Cvijetinom Mijatovićem , Mladenom Čaldarevićem, Vojom Dimitrijevićem, Mešom Selimovićem , Dušanom Nedeljkovićem, Mirkom Topolovcem. U oslobođenoj Tuzli 1944. godine radi u Agitpropu Oblasnog komiteta KPJ za istočnu Bosnu i u Odjeljenju za kulturu i umjetnost ONOO za istočnu Bosnu. Učestvuje u pisanju, režiranju i izvođenju satiričkog komada ?Kafanski stratezi? (zajedno s Dušanom Blagojevićem i Dragom Vučinićem). Iz rata izašao s činom majora. U oslobođenom Beogradu pri Vrhovnom štabu vodi Propagandno odjeljenje. Jedan je od pokretača i ilustratora vojnog lista ?Front?. Ilustruje prve bukvare i prva Andrićeva djela. Nastanjuje se u Sarajevu gdje je, između ostalog, bio urednik ilustrovanog lista ?Vidik? i jedan od inicijatora za osnivanje Državne škole za slikarstvo. S grupom jugoslavenskih umjetnika 1946 / 47 učestvuje u portretisanju predsjednika Tita. Godine 1953. prelazi iz Sarajeva u Tuzlu gdje radi na velikim figuralnim kompozicijama iz NOB-a. Imao veliki broj samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i član Savjeta federacije.
Umro u Tuzli 7.januara 1984.



na vrh